Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Judita Popović

Judita Popović

Liberalno demokratska partija

Govori

Hvala vam gospodine predsedavajući.
Poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ovo ne bi bilo prvi put, izmene i dopune Zakona o osiguranju prosto služe kao neka vrsta alibija za nemogućnost da se predlože neki drugi zakoni koji bi možda bili bitniji i koji bi bili značajniji u smislu poboljšanja kvaliteta života u Srbiji, pogotovo što živimo u ovako teškoj ekonomskoj krizi.
Ne bi bilo prvi put ni to da je vlast precenila svoje sposobnosti u smislu početka primena određenih zakonskih rešenja. Setite se samo Zakona o krivičnom postupku i koliko puta se odlagala primena onog člana Zakona koji se odnosio na tužilačku istragu. Setite se Zakona o javnom beležništvu, prosto se stalno prolongiraju ti datumi početka primene neke nove politike u vezi sprovođenja onih obaveza koje je Vlada preuzela na sebe.
Dakle, nije to problem u vezi samo ovog predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju, to je generalno problem sa zakonodavstvom u Srbiji. Prosto, očigledno postoji neka vrsta konfuzije oko toga šta ćemo i kako ćemo kada smo napokon stigli do jedne tačke koja je prelomna tačka oko budućnosti ove države.
Država se opredelila, Vlada se opredelila da zaista krene tim putem ka evropskim integracijama, a pri tome ostalo je toliko toga nedorečenog, toliko toga neraščišćenog u samoj politici koja je bila na dnevnom redu kada su se sprovodili izbori, kada je ta politika postala sasvim nešto drugo u hodu. Očigledno postoje neka nerazumevanja i nesnalaženja oko predlaganja zakona, oko sprovođenja zakona.
Zato nas ne treba čuditi da imamo toliko pravnih praznina, da imamo toliko veliku potrebu da se primena zakona tumači, između ostalog, i tako što će se doneti autentično tumačenje u Skupštini.
Dakle, kod tog autentičnog tumačenja određenih odredbi Zakona o javnim preduzećima ključno je nekoliko stvari.
Kao prvo ovo se odnosi na dva člana koja, po prirodi stvari, i nisu tako problematična. Dakle, tu čak i nema takvih nekih nedorečenosti, odnosno nekih praznina koje iziskuju ovakvu vrstu reakcije Vlade, odnosno Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo. Prosto nije ni bilo potrebno da se na ovaj način reaguje na neke nejasnoće.
To su neke stvari koje se same po sebi podrazumevaju. Normalno je da onaj ko konkuriše za tako jedno ozbiljno mesto, da rukovodi jednim javnim preduzećem i želi da postane direktor, da mora da bude i punoletan i mora da bude poslovno sposoban, pored svih ovih uslova koji su predviđeni članom 29. stav 5.
Dakle, nije to problem. Problem je u tome što tu postoje neke druge stvari na koje se niste osvrnuli, a očigledno da ima problema u sprovođenju Zakona o javnim preduzećima, a to je očigledno svakodnevno. Vidimo da ima problema oko toga da se sprovodi zakon, da se poštuju odredbe zakona, da se zaista odluči o tome da bude pravi menadžment na čelu javnih preduzeća, koji neće proizvoditi samo štetu i koji neće služiti određene partijske interese.
Šta drugo reći kada se ne poštuje onaj član Zakona o javnim preduzećima 66. stav 4, koji opet vezuje Vladu za neki rok u smislu izbora direktora Javnih preduzeća. Pogledajmo samo kako se nakaradno tumači taj član i koliko se ne poštuje neka ideja, koja je očigledno postojala u momentu donošenja zakona, i tu ideju je i LDP podržala kada je predlagala da se veže za 30. jun 2012. godine izbor tih direktora, odnosno 2013. godine, izvinjavam se. Međutim, to se ne dešava. Ukoliko se i desilo, desilo se samo kod nekih javnih preduzeća koja nemaju toliki značaj, kao što je, recimo, „Srbijagas“ ili „Elektroprivreda“ i slično. Dakle, i dalje imamo tu situaciju da se zapošljavaju partijski kadrovi, i dalje imamo tu situaciju da se ništa bitnije ne menja u javnim preduzećima.
Kada imate jednu pravnu prazninu, kada imate neki problem oko toga da će se kreativno tumačiti određene odredbe jednog zakona, u tom smislu vi imate interpretacije koje mogu dovesti i do zaista ozbiljnih situacija u smislu koruptivnog delovanja, jer ukoliko vi možete i na ovaj i na onaj način da odlučujete, vi prosto dolazite u iskušenje da primenjujete odredbu zakona prema sopstvenom interesu, prema interesu svoje stranke, pogotovo kada se radi o menadžmentu, odnosno kada se radi o javnim preduzećima koja su evidentirana kao najveći problem današnje ekonomske politike u Srbije.
Dakle, korupcija nije samo medijski propraćena i medijski obrađena tema u smislu hapšenja nekih tajkuna, dakle borba protiv korupcije ne može samo na taj način da se vodi, nego, između ostalog, i tako što će se otkloniti svi nesporazumi, svaki prostor u drugačije tumačenje određenih odredbi Zakona o javnim preduzećima, koji su osetljivi u smislu sprovođenja jedne valjane, zdrave ekonomske politike u smislu osnaživanja i ozdravljivanja javnih preduzeća.
Malo toga se uradilo, bez obzira što postoje određeno dobra rešenja u Zakonu o javnim preduzećima, ali i ta dobra rešenja su se nekako na jedan veoma pogrešan način tumačila i na pogrešan način su i te odredbe sprovođene. Iz tog razloga je nama jasno da ste imali potrebu da pokrenete ovo pitanje autentičnog tumačenja određenih odredaba Zakona o javnim preduzećima, međutim ne razumemo i ne možemo da imamo razumevanje za tu činjenicu što niste neke druge problematične odredbe, koje ostavljaju jednu slobodnu interpretaciju onima koji zakon sprovode, stavili na dnevni red, u smislu autentičnog tumačenja?
Zakon mora da bude jasan. Zakon mora da ima takve norme koje mogu da se primenjuju u praksi i ne smeju da dozvole takvu vrstu pravnih praznina, koje danas imamo, između ostalog, i u sprovođenju ovog Zakona o javnim preduzećima.
Sve je to otvoreno i sve je to na dnevnom redu i kada govorimo i o 1. i o 2. tački dnevnog reda, ali je bilo potrebno da se možda malo više potrudite oko samog zakonodavstva, oko zakonodavne politike koja ne može biti na ovaj način ad hoc i ne može ovako prosto da popuni prazan hod i izvršne vlasti i zakonodavne vlasti, zato što taj prazan hod je nastao iz tog razloga što ste propustili nešto da radite, što niste bili sigurni kako treba da radite, što ste doneli neka polovična rešenja, što ste želeli možda da idete jedan korak napred, ali vam je bilo zaista teško da napravite taj jedan korak, pa ste se u hodu predomislili, pa ste negde zastali. Ti prazni hodovi su pokazali koliko su pogubni uopšte za politički život u Srbiji, a ne samo za politički život, nego uopšte za funkcionisanje pravne države, za funkcionisanje i opstanak ove privrede i ove ekonomije koja je doterala do onih krajnjih granica svog opstanka.
Ukoliko imate ozbiljnu nameru da promenite taj svoj pristup prema svim gorućim problemima u Srbiji, u tom slučaju, nije vam dovoljno da predlažete ovakve vrste izmene i dopune jednog zakona o osiguranju ili da predlažete autentično tumačenje potpuno benignih odredbi ovog Zakona o javnim preduzećima, nego je potrebno nešto daleko više, a to jeda ta ekonomska politika, da ta politika u smislu modernizacije Srbije, bude daleko sveobuhvatnija, daleko ozbiljnija i da se ne prepusti sve jednom olako prihvaćenom načinu dosadašnjeg rada vlasti, odnosno vlada i prošlih vlada, koje prosto nisu razumele teret realnosti. Realnost je ta da vi morate da radite, da vi morate da radite stručno, da morate da radite pošteno i da morate da imate jasan plan.
Iz onoga što je nama danas predloženo ovde, da raspravljamo, na ovoj plenarnoj sednici, mi ne vidimo da je taj plan u toliko jasan i toliko eksplicitan. Malo se uozbiljite. Zaista je površnost ona koja dominira u političkom životu Srbije, a pogotovu kada se radi o donošenju bitnih zakona za modernizaciju ove države.
Hvala vam, gospodine predsedniče.
Poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ne možemo da podržimo dodatno zaduživanje mimo plana koji ovaj budžet predviđa. Smatramo da je 300 miliona evra, koje je predviđeno za to dodatno zaduživanje, preveliki iznos i preveliki teret.
Ne možemo da prihvatimo čak ni obrazloženje kojim je Vlada odbila naš amandman, koji govori o nekim vanrednim okolnostima ili nekim vanrednim situacijama na finansijskom tržištu. Ja ne znam šta će vam više vanrednih okolnosti od one činjenice da je javni dug oko 20 milijardi evra, da imate ovako visok budžetski deficit, da su rashodi ogromni, da su prihodi prilično nesigurni?
Dakle, ne možemo da podržimo ovakav pristup. To je prosto jedan pristup kontinuitetu, vi stalno prevaljujete teret krize na građane i na lokalne samouprave. Jer, ovih 300 miliona evra u stvari vam predstavlja šest budžeta Ministarstva regionalnog razvoja i lokalne samouprave, to vam je dve trećine budžeta poljoprivrednog, što je ogroman iznos.
Šta to znači u realnom životu? Recimo, građani Zrenjanina, ovde je danas neko spomenuo da se pitaju građani Zrenjanina, njih je Cesid pitao na istraživanju – šta mislite, kako živite vi i vaše porodice, a oni su odgovorili ovako – 35% kaže da žive nepodnošljivo, a 56% kaže da žive osrednjo podnošljivo. Dakle, 90% živi siromašno, odnosno ekstremno siromaštvo. Ako u Zrenjaninu ovako žive građani, ako u Pančevu ovako žive, kako onda žive u Pirotu, u Leskovcu, u Zaječaru, u Negotinu, u Boru, itd?
To je zaista ogromna, ogromna cifra da bi se dodatno ova država zadužila. Hvala.
Gospodine ministre, mi se u potpunosti razumemo.
Ali, definitivno u politici koja se vodi u Srbiji, kod ove vlasti koja je preuzela na sebe tu odgovornost da vodi ovu zemlju, nedostaje taj ključni kvalitet, a to je upravo da odgovara za svoje postupke.
Radi se o tome da mi imamo jednu ogromnu neravnotežu između rashoda i planiranih prihoda, između života, virtuelnog, koji se predstavlja i realnog života o kojem sam ja danas pričala. Radi se o tome da je zaista veliki problem što ova država ne odustaje od pogrešne ekonomske politike koja nas je i dovela do situacije u kojoj se danas nalazimo, a to je – besomučno zaduživanje bez stvaranja nove vrednosti.
Dakle, 400 hiljada ljudi u Srbiji stvara novu vrednost. Preko dva miliona ljudi je nezaposleno. Šta nam drugo preostaje nego zaduživanje? Zaduživanje i na ovaj način, u smislu člana 34. ovog zakona o budžetu.
Hvala vam, gospodine predsedniče.
Dame i gospodo narodni poslanici, pitanje postavljam celoj Vladi i tražim od Vlade da mi da obaveštenje na to kakav odnos misli da Srbija ima prema Vojvodini, prema autonomiji Vojvodine, ukoliko se u kontinuitetu nastavlja ovakva vrsta nipodaštavanja, ponižavanja, obespravljivanja Vojvodine, što se vidi u poslednjim odlukama Ministarstva finansija kada su odbijeni amandmani Pokrajine Vojvodine, odnosno u jednoj političkoj odluci Ustavnog suda kada se govori o ustavnosti statuta Vojvodine?
Dakle, radi se o tome da je ovo visoko centralizovana država koja je slika i prilika Ustava iz 2006. godine, koji je očigledno imao jednu jasnu ulogu da, što se tiče decentralizacije države, to spreči na sve moguće načine, da sakrije evidentni poraz politike koja je vođena prema Kosovu, da jednostavno Srbiju zatvori u neke okvire koji će onemogućiti bilo kakvu vrstu razvoja i buđenja potencijala ove države.
Tada kada smo govorili da je taj Ustav veoma štetan za Srbiju, bili smo u pravu. Danas je Srbija visoko zadužena država sa ogromnim javnim dugom, sa ogromnom ekonomskom krizom, sa jednom ne definisanom politikom, nejasnom politikom prema Vojvodini. Zatvorili ste jedno poglavlje potpisivanjem Briselskog sporazuma ali očigledno nemate spremnosti da učinite politiku jasnom što se tiče autonomija svih nivoa vlasti, počev od Vojvodine pa sve do lokalnih samouprava.
Šta to u stvari znači? To znači da želite da ostanete u ovoj situaciji u kojoj se sada nalazite, da odlučujete o svemu, da se jedino vi pitate šta će se u ovoj državi desiti. Vas ne interesuje što je ova država ekonomski propala, ne interesuje vas to što je u Vojvodini trenutno BDP ispod nivoa proseka BDP na nivou države i to prvi put od 1918. godine. Ne interesuje vas to da je najrazvijeniji deo do juče Srbije sada na kolenima. Ne interesuje vas to da ukoliko tu politiku ne promenite može nastati samo novi politički problem.
Da li vi mislite da ovakvom odlukom Ustavnog suda možete nešto korisno da uradite za Srbiju? Da li ta politička odluka koja faktički briše Statut Vojvodine, koja faktički otvara novu političku krizu u ovoj državi koja je već opterećena ekonomskom krizom može da zaustavi ovaj sloboda pad Srbije u provaliju ukoliko nemate jasan odgovor na sva otvorena pitanja koja definitivno ne zatvarate.
Dakle, tražim obaveštenje od Vlade – da li namerava da pokrene ustavnu reformu? Da li namerava da učini nešto da napokon ova država ima jasnu politiku prema svojim lokalnim samoupravama, prema svojoj pokrajini Vojvodini, a politiku koja neće u stvari gurati probleme pod tepih? Da li ova Vlada misli da je sposobna da promeni onaj ustavni okvir koji je zaustavio Srbiju u njenom kretanju unapred, a pri tom je zadržao u vremenu i prostoru koji će samo ubuduće obezbediti jedno opšte propadanje?
Hvala gospodine predsedavajući.
Poštovani gospodine ministre, poštovani gospodine Pastor, dame i gospodo narodni poslanici, LDP naravno da podržava amandmane Skupštine AP Vojvodine i naravno da ćemo glasati za ove amandmane.
Kako stoje stvari danas u pogledu odnosa republičke vlasti prema Pokrajini Vojvodini? Izgleda ovako, postoji Ustav koji garantuje određena prava Vojvodini. Deo Ustava koji se odnosi na to ne poštuje se. Nema Zakona o finansiranju
Vojvodine. Nema zakona i nema šta da ne poštujete. Postoji neka radna grupa koja bi trebala da radi na donošenju tog Zakona o finansiranju Vojvodine. Međutim, ta radna grupa ne radi ništa.
Poštujem, gospodine ministre, to što ste vi rekli da pružate podršku da se uvede u neke zakonske okvire finansiranje Vojvodine i da ćete pokrenuti rad te radne grupe. Ali, to su samo neka obećanja. Kako izgledaju ta obećanja? Na sledeći način – od 2007. godine Republička vlada, dakle republička vlast duguje Pokrajini Vojvodine sigurno oko milijarde evra. Ove godine će Pokrajina Vojvodina da bude uskraćena za nekih 32 milijarde dinara. Dakle, to je istina. To su činjenice koje direktno pogađaju Vojvodinu, dakle njenu egzistenciju i uopšte dovode u pitanje njen razvoj.
Ukoliko ova država ima ambicije da bude jedna ozbiljna država i da je tako i shvatamo kao jednu ozbiljnu državu, trebalo bi da se ugleda na Dansku. U Danskoj je ovih dana ministar pravde dao ostavku iz razloga što je izgovorio jednu laž. Jednu laž u pogledu posete neke hipi kolone. To je bilo dovoljno da se podnese ostavka.
Šta se ovde dešava? Četiri, pet, šest godina se ne poštuje Ustav. Dakle, ne finansira se Vojvodina onako kako je Ustavom predviđeno i apsolutno nikome to ne smeta, da danas izlazi sa tezama da postoji veliki problem oko finansiranja Vojvodine i prosto ne znamo šta se to dešavalo u prošlosti, a trebalo bi da se nešto promeni, a niko u sebi ne vidi tu odgovornost, svoj doprinos tom nepoštovanju Ustava i tom uništavanju Pokrajine Vojvodine.
Dakle, nema amnestije ni za prethodnu Vladu koja je svesno kršila Ustav, koja je svesno dovodila u pitanje funkcionisanje Pokrajine Vojvodine. Naravno da smo mi za ustavne reforme i naravno da želimo da se promeni ta situacija, da se Vojvodini vraća za razvoj sto dinara po glavi stanovnika. To je, dozvolićete, ponižavajuće.
Hvala gospodine predsedavajući, članovi 27, 107. i 116. Gospodine predsedavajući, kako ste započeli ovu sednicu i kako vodite ovu sednicu? Pred nama je najvažniji zakon, Zakon o budžetu. Za ovu sednicu je potrebna tolerancija, mudrost i potrebno je poštovanje parlamenta i poslanika.
Da li ste vi ispunili sve ove uslove koje sam ja nabrojala kada niste dali reč jednom predsedniku poslaničke grupe koji je hteo da reaguje na činjenicu da je premijer spomenuo da se lider LDP obratio premijeru sa određenim predlozima baš u vezi javnog interesa, baš u vezi nacionalnog konsenzusa, koji je i te kako potreban ovoj Srbiji kada razgovaramo o budžetu? Kako mislite dalje da vodite sednicu, i kako vi očekujte jednu ozbiljnu raspravu, raspravu argumentovanu ukoliko vi onemogućavate bilo kakvu mogućnost da dođe do jedne replike, do jednog reagovanja na prosto spominjanje jednog opozicionog lidera?
Gospodine predsedavajući član 116. Poslovnika predviđa da vi Poslovnik primenjujete na sve prisutne na sednici. Prema tome, ako je ministar spomenuo gospodina Jovanovića, vi ste prosto u skladu sa tim članom 116. bili u obavezi da date mogućnost da gospodin Jovanović replicira.
Dakle, postavljam vam pitanje - da li će rasprava o budžetu da teče na ovaj način kako ste vi započeli…
(Predsedavajući: Vreme, gospođo Judita.)
… ili misliste da na kraju zaista pristupite jednom novom načinu vođenja sednice?
Hvala vam, gospodine predsedniče.
Članovi 27. i 107. Smatramo da biste trebali mnogo jasnije da reagujete kada se vređaju poslanici. Dakle, poslanici koji govore o temi, koji iznose određene argumente u vezi zakona koji je na dnevnom redu, a pri tom se izriču zaista ružne uvrede. Time vi, u stvari dozvoljavate da se vređa dostojanstvo konkretnog poslanika gospodina Đurića, a ujedno vređate i dostojanstvo ovog parlamenta.
Mislim da je potrebno da tokom rasprave bude daleko više tolerancije, a te tolerancije će biti samo u tom slučaju, ukoliko predsedavajući, odnosno vi gospodine predsedniče malo više povede pažnje o tome kakve reči se koriste i kako se one upućuju poslanicima LDP-a. Mislim da je jako ružno ono što smo malopre čuli od strane poslanika Marjana Rističevića.
Hvala gospodine predsedavajući, gospodine ministre, tokom današnje rasprave iskristalisala se jedna činjenica, potreba za ustavnom reformom.
Zaista bi trebalo ovaj Ustav da se menja iz mnogih razloga, a konkretno upravo iz razloga koje smo danas slušali kada su se obrazlagali amandmani u vezi pojedinih rešenja iz ovog predloga zakona i davali argumenti zašto se ti amandmani ne usvajaju.
Naime, život ne možete da uglavite u ovaj postojeći rigidni okvir Ustava, jer prosto nije više Ustav realan, a pitanje je da li je uopšte ikada bio realan?
U tom slučaju vi ste prinuđeni i ja vas potpuno razumem, gospodine ministre, da selektivno primenjujete pojedine ustavne odredbe, a taj selektivni pristup u stvari proizvodi jednu pravnu nesigurnost i onda dovodite u pitanje vladavinu prava.
To je nešto vrlo opasno po jedan pravni sistem. To možete jedino rešiti ukoliko zaista pristupite tim ustavnim reformama.
Kada govorite o tome da apsolutno nema nikakvih problema da vi sada napravite zamenu između dva grada, Šapca i Pančeva.
Da li će Šabac da profitira time što će pripadati u nadležnost apelacionog suda u Novom Sadu ili odeljenju Prekršajnog apelacionog suda i odeljenju Upravnog suda u Novom Sadu? Da li će isti slučaj biti sa Pančevom, s obzirom da se prelazi u nadležnost apelacionog suda u Beogradu?
Vi ste izneli jedan argument. S obzirom da se radi samo o jednom argumentu, pretpostavljamo da je to u stvari najvažniji argument. Argument se sastoji u tome da se vi pozivate na geografsku udaljenost. To jeste jedan princip kada govorimo o mreži sudova. Međutim, niste se baš pridržavali tog principa kada ste određena rešenja ustanovljavala u ovom predlogu zakona. Recimo, gde vam je tu princip kada govorimo o opštinama Novi Kneževac i Čoka, koja su nadležnosti Osnovnog suda u Kikindi a ne u nadležnosti Osnovnog suda u Senti? Te dve opštine su dva, tri, četiri puta udaljenije od Kikinde nego Sente. Dakle, nema tu geografske udaljenosti koja bi bila povoljnija za one građane koji žive na teritoriji Novog Kneževca ili Čoke, a trebalo bi da putuju do Kikinde.
Razumem da ste išli istim onim principom kojim se vodio i Slobodan Milošević, kada je ustanovljavao one administrativne upravne okruge, nažalost ti okruzi su i dalje postojeći i nekako ne vidim političku volju da se nešto promeni u pogledu tih upravnih okruga iako ne vidim svrhu postojanja tih okruga osim što predstavljaju jedan dodatni teret za budžet ove naše države, koji je već i ovako prenapregnut i preopterećen.
Dakle, u suštini, gospodine ministre, potrebne su te ustavne reforme i potrebno je da se promeni odnos Srbije prema AP Vojvodine, potrebno je da se dozvoli da se ti potencijali iskažu, a jedan od načina je u stvari da se toj Vojvodini vrati ono što joj je Ustavom 1990. godine oduzeto a to je sudska izvršna i zakonodavna vlast. Da Vojvodina ima tu sudsku vlast vi ne biste mogli na ovaj način da regulišete i ovu mrežu sudova a ne zbog toga što bi to u stvari predstavljalo neko loše rešenje za Srbiju, ali bi predstavljalo jedno dobro rešenje za Vojvodinu, a ako je dobro za Vojvodinu, normalno je da će biti dobro za celu državu Srbiju.
To su ti propusti koji se toliko jasno vide kada se krene rasprava o jednom zakonu koji nekako pokušava da izbegne da baš i ne poštuje u potpunosti Ustav u koji se toliko često kune ova vlast i ako postoji rešenje, a postoji, bilo bi dobro da onda zaista i rešite nastali problem. Rešavajući nastali problem sa promenom Ustava, donošenjem novog ustava, sa jednim potpuno novim pristupom uređenju ove države, mislim da ćete rešiti mnoga akutna pitanja i mnoge kontraverze ćete otkloniti a ukoliko nemate dovoljno političke volje, političke snage i političke hrabrosti, e u tom slučaju imaćete ovakve rasprave i ubuduće kao što je ova danas.
Hvala gospodine potpredsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, postoje neke stvari koje se podrazumevaju. Podrazumeva se pravna pomoć među sudovima, saradnja sudova sa državnim organima u skladu sa pozitivnim propisima i podrazumeva se između ostalih pristojnost i tolerancija u vođenju sednice parlamenta.
Gospodine potpredsedniče, pre nekoliko minuta ste pokazali kako izgleda kada se sednica vodi sa jednom ozbiljnom dozom tolerancije i na tome vam iskreno čestitam. Nažalost u prepodnevnom delu zasedanja bili smo svedoci nečeg što se direktno suprotstavlja ovakvoj vrsti pristojnosti i tolerancije koju ste vi pokazali.
Naime, kada je predsedavajući, gospodin Arsenović, odbio da omogući gospodinu Halimiju da replicira i kada je poslanik Halimi pokušao putem povrede Poslovnika, pozivajući se na član 107. da izrazi svoje neslaganje sa stavom ministra, predsedavajući mu je jednostavno odbrusio da ukoliko ne ume da obrazloži povredu Poslovnika, u tom slučaju treba da odustane od obrazlaganja.
Na taj način iz ovog parlamenta je otišla jedna ružna slika, slika netolerancije, pogotovo što se radi o poslaniku koji dolazi iz redova nacionalnih manjina. Tim pre, većina koju čini ovaj parlament mora da ima određenu dozu tolerancije prema manjini, u tom slučaju prema poslaniku Halimiju.
Hvala gospodine potpredsedniče. Inače sam koristila deo vremena poslaničke grupe, s obzirom da sam u međuvremenu potrošila vreme koje je bilo predviđeno za ovlašćenog predstavnika.
Hvala gospodine potpredsedniče.
Dame i gospodo narodni poslanici, naravno da ću da govorim o amandmanu. To se podrazumeva. Zato sam i dobila reč, a inače bih pretpostavila da i ostali poslanici kada dobiju reč govore o temi dnevnog reda, a pri tom i ne dobacuju onome koji govori. Držaću se ovih dva minuta iako imam vreme poslaničke grupe.
Kao što sam već i na sednici Odbora za pravosuđe rekla, smatram da se ovakvim rešenjem Predloga zakona pravi jedna velika greška s obzirom da načelni pravni stav je i te kako bitan, pogotovo ako se ti stavovi donose od strane Vrhovnog kasacionog suda zbog ujednačavanja pravne prakse i pravne sigurnosti i jedne pravne predvidljivosti.
Na žalost, ukidate tu mogućnost da se načelni pravni stavovi donose tamo gde treba da se donose u najvišoj sudskoj instanci, gde sede najeminentniji pravnici, pretpostavljam. Na žalost u Srbiji se donose razni zakoni, često nedorečeni, podzakonski akti još više unose zabune za sprovođenje tih zakona. Iz tog razloga je potrebno da se napravi jedna pravna sigurnost za građane koji će jasno znati kako i šta mogu da očekuju ukoliko poštuju, odnosno ne poštuju zakon, pokrenu neki sudski postupak ili odustanu unapred znajući da je to bezizgledno. Zato mislim da je potrebno da se razmisli o tome, da se ostavi dosadašnja praksa u smislu jedne pravne sigurnosti, a to su načelni pravni stavovi.
Hvala vam gospodine potpredsedniče.
Gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, mi smo podneli ovaj amandman imajući pre svega u vidu potrebu da se sačuva nezavisnost pravosuđa, da se sačuva nezavisnost Visokog saveta sudstva pre svega u predlaganju za izbor prvi put biranih sudija i tužilaca.
Evo kako glasi taj stav 2. koji smo mi našim amandmanom modifikovali tako što u stvari predlažemo da se isti briše. Kaže se – Visoki savet sudstva dužan je da prilikom predlaganja kandidata za izbor sudija prekršajnog ili osnovnog suda predloži kandidata koji je završio početnu obuku Pravosudne akademije u skladu sa posebnim zakonom.
Dakle, vi u ovom stavu ovog člana 18. Predloga zakona u stvari obavezujete Visoki savet sudstva da uzme u obzir samo kandidate koji su završili početnu obuku u Pravosudnoj akademiji. Na ovaj način vi u stvari izbor sudija i tužilaca prebacujete na Pravosudnu akademiju zato što su ruke Visokog saveta sudstva vezane predlogom ove, kako da vam kažem, ustanove, Pravosudna akademija je jedna ustanova. Ona je u stvari raspisala konkurs, primila određeni broj polaznika te akademije. Ti polaznici akademije su završili početnu obuku i samim tim su sebe kvalifikovali za buduće sudije, nema drugih.
Visoki savet sudstva je taj samo koji određuje godišnje broj potrebnih sudija i u tom slučaju predlaže koliko u stvari je potrebno da ta Pravosudna akademija prime na početnu obuku. U tom slučaju Upravni odbor, Programski savet i faktički jedna komisija koju osniva taj Programski savet u okviru Pravosudne akademije određuju ko će to biti primljen na početnu obuku, ko će tu početnu obuku završiti i u stvari ko će biti prvi put biran na mesto sudije odnosno tužilaca, odnosno zamenika tužioca.
Na ovaj način mi direktno urušavamo ustavna načela u pogledu nezavisnosti pravosuđa. Mislim da ovo nije dobro rešenje. Prepoznalo se u kojoj meri je član 40. i član 26. Zakona o Pravosudnoj akademiji ujedno i problematičan u smislu ustavnosti, pa je i pokrenuta inicijativa za ocenu ustavnosti.
Odgovor Ustavnog suda je taj od 25. septembra 2013. godine, da je doneo rešenje kojim se pokreće postupak za utvrđivanje neustavnosti odredaba člana 26. stav 3. i člana 40. stav 8, 9. i 11. U obrazloženju ovog rešenja Ustavni sud je jasan u pogledu toga da je našao elemente neustavnosti te odredbe Zakona o Pravosudnoj akademiji. Uprkos tome vi predlažete ove izmene Zakona o sudijama koje su u svrhu, u cilju podobljavanja odredaba Zakona o sudijama sa ovim problematičnim članovima Zakona o Pravosudnoj akademiji.
O čemu se tu radi? Šta ćete uraditi u slučaju da odluka Ustavnog suda bude pozitivna u smislu prihvatanja ove ocene ustavnosti i utvrdi se da su ti članovi Zakona o Pravosudnoj akademiji, neustavni? A vi ste u međuvremenu doneli ovakvu odluku putem ovih zakona, ovih izmena Zakona o sudijama.
Da li ćete tada predlagati da se menja taj Zakon o sudijama?
Prosto radite neke stvari koje su potpuno nepotrebne, a pri tom u velikoj meri unose konfuziju u funkcionisanju celokupnog pravosuđa.
Vi ste svesni toga i mi smo na Odboru za pravosuđe razgovarali o tome koliko je na ovaj način, ukoliko se poštuje Zakon o Pravosudnoj akademiji, 2.500 pomoćnika i tužilačkih pomoćnika, ostavljeno po strani, marginalizovano i dovedeno u neravnopravan položaj u odnosu na one polaznike i one koji su završili tu obuku Pravosudne akademije.
Dovodi se u pitanje u kojoj meri mi želimo sutra da imamo stručne sudije i zamenike i tužioce, da li mi želimo da imamo kompetentne ljude, ambiciozne ljude na tim veoma bitnim funkcijama ili ponovo krećemo nekim putem oportunizma i dozvoljavamo da se samo nastavi taj kontinuitet negativne selekcije.
Vi na ovaj način kada dozvoljavate da jedna potpuno anonimna komisija odlučuje o tome ko će vam sutra biti sudija ili tužilac, dovodite u pitanje vladavinu prava.
Vi na ovaj način onemogućavate da se značajnije promeni srpsko pravosuđe i vi u stvari snižavate kriterijume, snižavate kvalitet suđenja i u stvari, ne znam na koji način vi mislite da postignete neki napredak u smislu evropskih standarda, kada se govori o suđenjima i o procesuiranju određenih građana koji vrše krivična dela.
Na ovaj način, mi nećemo dobiti sudije i zamenike tužilaca od integriteta nećemo dobiti jedno ozdravljeno pravosuđe i na ovaj način mi ćemo samo da destimulišemo veliki broj mladih, pametnih, sposobnih i stručnih sudijskih pomoćnika i tužilačkih pomoćnika, koji će godinama da rade bez ikakve mogućnosti da ostvare neke svoje ambicije u pravosuđu, jer će se prosto izgubiti u tom lavirintu administriranja, u stvari rada u anonimnosti pored sudija i jednostavno neće imati ni volje ni želje da na bilo koji način unaprede ovo tako problematično pravosuđe.
Gospodine ministre, vi ste takođe mlad čovek i veoma brzo ste napredovali, u mladim godinama postali ste ministar i pretpostavljam da vi imate sluha za ambiciozne ljude, da imate sluha za sposobne ljude.
Vi znate koliko struka pati upravo zbog toga što ne postoji dovoljno obuke, odnosno ta obuka nije u dovoljnoj meri usavršena da stvori dobre sudije i dobre tužioce. Na ovaj način mi, jednostavno, onemogućavamo da se nešto promeni. Ne može da se uporedi stručnost jednog sudijskog pomoćnika, koji je godinama radio pored određenog sudije i u određenoj materiji, sa nekim polaznikom Pravosudne akademije, koji je završio obuku i koji je tu obuku završio za tri godine. To je zaista malo u odnosu na ono što se zahteva od nekog ko će, u stvari, trebati sutra da deli pravdu, odnosno da podiže optužnice. Iz tog razloga ja vam zaista predlažem da vi razmislite malo o ovome.
Da li ćete sačekati odluku Ustavnog suda? Neka Ustavni sud bude taj koji će preuzeti na sebe odgovornost za budućnost pravosuđa, a ne Ministarstvo pravde, odnosno Vlada, koja je samo jedno loše rešenje na ovaj način još produbljuje, umesto da ono loše rešenje jednostavno briše.
(Ninoslav Girić, s mesta: Ima li neko vreme, koliko priča?)
Hvala vam, gospodine potpredsedniče.
Zaista nisam očekivala ovakvu vrstu reakcije od kolega i koleginica poslanika, s obzirom da ja upravo govorim o jednoj mladoj generaciji kojoj je potrebna pomoć i podrška i od strane ovog zakonodavnog tela, a tu podršku možemo pružiti samo tako što ćemo ukazati na neka loša rešenja u Predlogu zakona, koja rešenja unapred onemogućavaju upravo tim mladim ljudima da stvore nešto dobro, ne samo za svoju korist, nego i za ovu državu.
Radi se o tome da će sa ovim predlogom zakona da se onemogući da najbolji među onima koji su završili i pravne fakultete, koji su završili pripravnički staž, oni koji su položili pravosudne ispite i zaposlili se kao sudijski pomoćnici po sudovima, odnosno pomoćnici pri tužilaštvima, ujedno i napreduju u karijeri u smislu izbora za sudije, odnosno tužioce.
Radi se o tome da je pravosudni ispit onaj koji je u stvari najbitniji u smislu usavršavanja nekoga ko želi da se bavi advokaturom, odnosno da jednog dana bude biran za sudiju, odnosno za tužioca. To je, u stvari, najbitnije.
Ovde, u ovom parlamentu je izglasan zakon kojim se duplira, pored pravosudnog ispita, uvedena je i ova Pravosudna akademija, potpuno nepotrebno, koja u stvari uništava i devalvira potrebu za položenim pravosudnim ispitom.
Radi se o tome da ovaj parlament mora da raščisti sa tim da li će nastaviti u kontinuitetu da se stalno odlučuje za loša rešenja, ili će jednom da iskorakne i hrabro krene prema nečem novom i prema nečem što će da popravi znatnije, između ostalog, i stanje u pravosuđu. Na ovaj način to neće postići.
Hvala vam, gospodine potpredsedniče.
Gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, bila sam na tom Odboru za pravosuđe i naravno da sam glasala za ovaj amandman, s obzirom da je i deo amandmana poslanika LDP na taj način usvojen sa ovim amandmanom Odbora za pravosuđe, i to konkretno kada se govori o sudskoj jedinici u Kovačici.
Međutim, ovaj amandman u stvari govori kako se teška rovovska borba vodila oko svih ovih osnovnih sudova i sudskih jedinica koji se sada ovim novim predlogom zakona stvaraju.
Htela bih samo da podsetim, 2008. godine, kada se započelo sa reformom pravosuđa, Srbija je imala 34 sudije na 100.000 stanovnika, što je otprilike bilo duplo više od evropskog standarda. Što se geografske lokacije sudova tiče, Srbija je i tu u suštini imala otprilike dva puta više sudova nego što to evropski standard nalaže. I tada je tom reformom pravosuđa predviđeno i u stvari osnovano 34 osnovna suda i 102 sudske jedinice.
To znači otprilike to da se umesto 138 opštinskih sudova pojavilo 34 osnovnih sudova i 102 sudske jedinice. Dakle, otprilike brojno stanje mesta gde su građani ove države imali prilike da stignu do neke vrste borbe za svoja prava pred sudovima sačuvala.
Međutim, ovim novim predlogom zakona, dešava se to da vi u stvari povećate broj osnovnih sudova sa 34 na 66, faktički udvostručujete, a pri tom smanjujete broj sudskih jedinica sa 45 sudskih jedinica manje je predviđeno ovim predlogom zakona. Faktički vi sada imate manje sudskih jedinica i kada sve to saberemo, otprilike imamo tu negde 92 geografske lokacije šta osnovnih sudova, šta sudskih jedinica.
Dakle, to je interesantno iz tog razloga, jer ste vi u međuvremenu ostavili, odnosno vi forsirate broj sudija, kao što je to bilo zatečeno stanje 2008. godine. To znači, da se vi vraćate na one pozicije pre početka reforme pravosuđa i to znači da se, u nekim delovima, dakle i ovog predloga zakona kosite i suprotstavljate tim evropskim standardima. Vi faktički sada imate onaj broj sudija koje ste imali 2008, 2009. godine, a pri tom imate manji broj osnovnih sudova i imate manji broj sudskih jedinica. Tu postoji jedan problem, da li hoćemo ili nećemo te evropske standarde ili ćemo do kraja te standarde da poštujemo i da se zalažemo za njih, ili ne.
Zaista se slažem sa tim da time što će neka opština ili grad u Srbiji dobiti osnovni sud ili sudsku jedinicu, time oni ne dobijaju šansu za neki prosperitet ekonomski ili kulturni, ili šta god. To nije dovoljno. Dakle, nije dovoljno samo da postoji neki sud ili sudska jedinica. Međutim, problem je u tome, kada vi se zalažete za smanjenje troškova, pozivate se na neracionalno trošenje sredstava zbog svih tih sudskih jedinica, vi smanjujete broj sudskih jedinica, povećavate broj osnovnih sudova, pri tom, povećate broj sudija. Tu prosto postoji neka neravnoteža i jedna kategorija sa drugom dolazi u neku vrstu kolizije.
Interesantno je i to recimo, da od 45 sudskih jedinica koje ukidate, faktički 19 sudskih jedinica ukidate na teritoriji Vojvodine. Sada vraćate jednu sudsku jedinicu, to je Kovačica. To bi bilo u redu, bar eto nešto vraćate. Međutim, u čemu je tu problem? Problem je u tome što recimo, vi sada kada pogledate ovaj član 3, vi više nećete imati sudsku jedinicu u Baču i u Bačkoj Palanci, nećete imati recimo u Plandištu, u Novoj Crnji, u Čoki, u Bačkom Petrovcu, u Beočinu, Žablju, Sremskim Karlovcima, Temerinu, Titelu, nećete imati u Adi, Kanjiži, u Bačkoj Topoli. Dakle, od 45 sudskih jedinica koje se ukidaju, 19 je, odnosno sada već 18 na teritoriji Vojvodine.
To govori o nekim čudnim kriterijumima kada se misli na utvrđivanje potrebe neke opštine, nekog grada za sudskom jedinicom, odnosno za osnovnim sudom. Da li je upravu Vojvodina ta koja je najveći problem oko tih opština, odnosno gradova koji na ovaj način će na neki način ostati uskraćeni za sudskom jedinicom, odnosno osnovnim sudom?
Mi nemamo problem oko podržavanja ideje da se teritorijalna geografska lokacija sudova uskladi sa evropskim standardima. To zaista ne možemo da mimoiđemo. Međutim, problem je kada se ta reforma negde zaustavi, samo recimo na ovom delu, kao što je smanjivanje broja sudskih jedinica.
Problem je i sa ovom reformom koja nastavlja započetu iz 2008. i 2009. godine, što nekako ne pojašnjava kriterijume i u kontinuitetu nastavlja neka loša rešenja, a da pri tom previđa dobra rešenja na kojima bi mogla da gradi i jednu jasniju reformu, što se tiče pravosuđa.
Mi jesmo podneli amandman, u pogledu sudske jedinice koja je sada na Odboru za pravosuđe uvrštena, u geografske lokacije sudova, a na Odboru za pravosuđe je, u stvari predloženo, a vi ste to prihvatili kao sastavni deo zakona.
Dobro je što bar ponekad se slušaju poslanici, i Odboru za pravosuđe i ovde u parlamentu na plenarnoj sednici, i dobro je što ponekad pronalazite razlog da i usvojite neki, bar deo amandmana.
U svakom slučaju ostaje nejasno zašto ste upravo odlučili za ova mesta, da ih nagradite sa tim sudskim jedinicama, jer bukvalno se, u stvari te sudske jedinice sada tretiraju kao neka vrsta nagrade, odnosno neka vrsta političkih poena za one koji su se borili da te sudske jedinice se formiraju u nekim mestima koja su politički bitna za određene stranke, odnosno određene poslanike.
Mi se uvek protivimo toj vrsti, takvoj vrsti pisanja zakona, izmena zakona i uopšte donošenja zakona, jer u tom slučaju se ne radi o nekoj kvalitetnoj izmeni, nego se radi o nekim političkim interesima i prostoj nagodbi.
Gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, radi se o tome da 19 sudskih jedinica, n a teritoriji Vojvodine se ukida, a sedam novih osnovnih sudova, Vojvodina dobija i to je u redu.
I dalje, vi imate 12 opština ili gradova naseljenih mesta koji neće imati ni te sudske jedinice.
Ako ste pažljivo pratili o čemu sam ja govorila, suština je ta da se mi zalažemo da se napokon pojasne stvari oko toga koliko nama je potrebno sudova, geografskih lokacija sudova, koliko nam je potrebno osnovnih sudova i koliko nam je potrebno sudskih jedinica , kao i koliko nam je potrebno sudija.
Dakle, tu je onaj osnovni problem oko kojeg se mi stalno raspravljamo i tako kada se o sedištima i područjima razgovaralo 2009. godine, iako je tada povećan broj sudskih jedinica, i faktički svi oni sudovi koji su nekada bili opštinski, osim onih 34, jednostavno su se pretvorile u sudske jedinice, tada je bila ona velika gužva oko toga šta ćemo raditi ukoliko nestanu opštinski sudovi po opštinama i gradovima Srbije.
I sada ustvari se dešava to da vi faktički smanjujete broj tih geografskih lokacija, ali pritom ostavljate broj sudija. Ja mislim da ćemo se mi složiti oko toga gospodine ministre, da imamo zajednički interes u tome da se reformiše srpsko pravosuđe.
Očigledno, da imamo neki problem oko toga kako ta reforma da se sprovede, a bilo bi dobro da reforma nikada više ne krene od nule i da ne mislim da samo mi možemo da krenemo, nego prosto mora da se nadogradi na ono što je bilo dobro.
Suština je u tome, ne to što sada neka pojedina mesta u Vojvodini nisu dobila sudsku jedinicu, nego da pojačamo mogućnost pristupa pravdi i građanima Vojvodine.
Dakle, poenta je u tome, a ne u sudskoj zgradi i jedinici. Hvala.