GORDANA POP-LAZIĆ

Nestranačka licnost

Rođena je 1956. godine u Beogradu. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Radila je u opštinskim organima Skupštine opštine Zemun do 1996. godine. Od 1996. do 1998. godine obavljala je posao sekretarke Skupštine opštine Zemun. U periodu od 1998. do 2000. godine bila je ministarka za lokalnu samoupravu u Vladi Mirka Marjanovića.

Na parlamentarnim izborima 23. decembra 2000. godine izabrana je za poslanicu u Narodnoj skupštini. Na sledećim izborima, 2003. godine, takođe je osvojila poslanički mandat. Februara 2004. godine postala je potpredsednica skupštine. Novembra 2004. godine postala je predsednica opštine Zemun.

Udata je, ima troje dece. Živi u Zemunu.

2009. godine je izazvala skandal u Skupštini kada je gađala cipelom predsedavajuću parlamenta Gordanu Čomić.
Poslednji put ažurirano: 20.02.2022, 11:50

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 29.12.2011.

Dame i gospodo narodni poslanici, amandman koji sam u ime poslaničke grupe SRS podnela na član 1. i tražila brisanje ovog člana odnosi se na poslove koji čine pravosudnu upravu. Razlog za to jeste što je rešenje koje Vlada kao predlagač ovde predlaže, jeste da je samo rešenje u koliziji sa stavom 1. tog istog člana 70., a javnosti radi, moramo da kažemo da se ovaj zakon za poslednje tri godine već šesti put menja.

U obrazloženju nam kažete da je ovo usaglašeno sa SSP, odnosno sa prelaznim trgovinskim sporazumom, ali nam nikako nije jasno zašto je izabran ovaj tajming za donošenje ovog zakona odnosno za ovakav predlog, obzirom da se tiče budžete. Jeste da je budžet takođe na ovoj sednici na dnevnom redu i da smo završili raspravu o budžetu, da se večeras očekuje i glasanje. Ali, po redosledu stvari bi ovaj zakon trebalo da bude usvojen pre usvajanja budžeta jer se tiče upravo rashoda koji vi sada delite, odnosno ovlašćenja za plate osoblja, kako vi kažete zaposlenih u pravosuđu je u nadležnosti vašeg ministarstva, a plate sudija u razdelu Visokog saveta sudstva.

Sad, zašto ste vi ovo tako odlučili da uradite? Vi nas niste u načelnoj raspravi ubedili. Dakle, ništa nismo dobili kao opipljiv dokaz zašto je to racionalnije kada su to sredstva koja su opet iz jednog budžeta.

Javnosti radi, moramo da kažemo da ste, kada je Ustavni sud u pitanju, sasvim drugačije to rešili. Odredili ste, dali ste mogućnost sudijama Ustavnog suda da određuju kolika će plata biti njihovim saradnicima. A sada svi oni koji rade u pravosuđu, osim sudija, su u vašoj nadležnosti. Objektivno mogu da se plaše hoće li uopšte biti plate, šta ćete vi da odlučite, kako ćete da odlučite, jer Visoki savet sudstva može da ima neki drugi interes, važno je da sudije imaju platu. Da li će imati daktilografi, službenici u pisarnici i svi ostali, to je sada manje značajno.

Dakle, podelili ste zaposlene u pravosuđu, verovatno imate razloga za tako nešto, možda i zbog nezadovoljstva zaposlenih u pravosuđu i zbog uticaja na sindikate i ko zna zbog čega sve. Sudije, dakle, u Ustavnom sudu mogu da odrede kolike će plate biti njihovih saradnika, a ovde sada u sasvim drugačiji pogled na pravosuđe, kod ostalih sudova imate u vidu.

Što se tiče, potrebe da sve kontrolišete i ovde se ta potreba vidi. Vi kao da želite da imate potpunu kontrolu i da utičete na to koliko će se ljudi zaposliti u upravi koja opslužuje tužilaštvo, recimo, kolike će plate biti. Ali, mi ne znamo na osnovu čega vi to odlučujete i koje su vam parametri za tako nešto. Gledajući budžet, pogotovo onu stranu na 444 ili 688, a pogotovo 444, videli smo da još ne znate ni kako vam se zovu ti transforimsani sudovi, a kamo li nešto drugo. Dakle, i dalje opredeljujete sredstva za neke sudove koji više ne postoje.

Moram da navedem kako je taj član 70. ranije glasio. Ovaj stav 3. koji sada hoćete da menjate, u stvari 3. i 4. menjate, ali u stavu 3. poslovi pravosudne uprave koje vrši Visoki savet sudstva su – utvrđivanje opštih smernica za unutrašnje uređenje sudova. Vođenje ličnih listova sudija, sudija porotnika i sudija osoblja, predlaganje dela budžeta za rad sudova za tekuće rashode i sad kažete – osim rashoda za sudsko osoblje i raspodele ovih sredstava, vršenja nadzora nad namenskim korišćenjem budžetskih sredstava i vršenje nadzora nad finansijskim i materijalnim poslovanjem sudova.

Mi, objektivno sumnjamo da imate podršku od zaposlenih u pravosuđu za ovako nešto. Da ste i njima, na neki način, ostali dužni objašnjenje zašto se ovo ovako radi. Zašto imamo više kategorija zaposlenih državnih službenika? Kaže, pozivate se ovde na Vladinu uredbu, ali to je podzakonski akt koji govori o tome ko su državni službenici. To ne bi smelo da ima ovakav uticaj na donošenje ovakvog zakona. Na kraju krajeva, što to ranije niste uradili kada ste ovu poslednju izmenu imali nego sada pred sam budžet. Da li ste to predvideli ili se nešto u međuvremenu desilo? Mi to nismo mogli da zaključimo, ni na osnovu obrazloženja koji ide uz ovaj zakon. Naš amandman mislim da je u redu, ali epilogu usvajanja amandmana bi bio povlačenjem ovog zakona iz procedure. Praktično, nema nikakvog smisla da zakon opstane jer oni traži izmenu u članu 70. i člana 83, gde se govori o rashodima za sudsko osoblje i tu su svi osim sudije. Da li jedino sudije u sudovima rade, pa Visoki savet sudstva će samo da vodi računa o sudijama, neka njima bude dobro, hajde da čuvamo one koje ste izabrali, a svi ovi drugi bez kojih te sudije ne mogu da mrdnu ni repom, jer vi valjda znate ko radi presude i ko priprema sve i šta posao sudija, šta je posao onih saradnika. To je sada u vašoj nekoj nadležnosti. Da li ćete vi to moći sve da uradite kako treba, to je pitanje, ali mislimo da će to biti zaposleni drugog reda.

Mi ne smatramo da sudije ne trebaju da dobiju adekvatan položaj u društvu i da treba da budu i adekvatno nagrađeni. Mnogo je takvih koji nisu u ovom društvu na adekvatan način i nagrađeni, nagrađeni koji nemaju taj društveni položaj koji zaslužuju. To je zbog toga što se neprestano urušavaju sve institucije, pa i pravosuđe. Nažalost, vi niste dobili prelaznu ocenu kod EU kojoj toliko hrlite i želite što pre da stignete. Vidimo da vam gledaju kroz prste što reforma pravosuđa nije urađena kako su oni očekivali i što su sve negativne pojave koje su vezane i za pravosuđe i za mnoge druge oblasti, nažalost, do te mere, mislim pre svega na korupciju, narasle da je to više zabrinjavajuće. To je način na koji radi, a to je ono što ona i želi, na kraju krajeva, da postigne. Oni jedno pričaju, a drugo rade, ali vi to ne želite dobro da vidite.

Malopre, recimo, jedan kolega poslanik grubo je uvredio jednog bivšeg predsednika i reče da je psihopata. Sada kada bih ja rekla da je, recimo, Zoran Đinđić mafijaški premijer dobila bih od gospođe Čomić opomenu, pretpostavljam. Pošto nije reagovala, ni ona ni gospođa Slavica Đukić-Dejanović koja je predsedavala, na tako nešto, normalno je da se urušava ugled ove institucije i institucije predsednika Republike. Tako isto i pravosuđa. Hajde sada da kažemo – Tadić je psihopata. Koliko puta smo pokušali nešto da kažemo za predsednika Republike, ne ne možemo, govor mržnje, a tu sedi psihijatar koji neće da kaže – ko si ti čoveče da kažeš za nekoga da je psihopata.

Tako mi funkcionišemo po različitim aršinima. Danas vam se nešto tupilo da ovo razdvojite, a niste dali ništa u obrazloženju čime bi uverili te ljude koji rade u pravosuđu da je ovako racionalnije, da je ovako bolje iz nekog objektivnog razloga, jer su izvori prihoda svuda isti, koliko vidim, i za jedne i za druge, a imaju sopstvene prihode. Šta se dešava sa tim sopstvenim prihodima?

Hajde sada zbog tih ljudi koji rade u pravosuđu da nam objasnite šta ste stvarno hteli ovim da postignete, jer se u načelnoj raspravi niste skoro osvrnuli na ovaj zakon. Objedinili ste ovde raspravu o osam zakona, svako se dotakao nečeg što ga je interesovalo, ali koliko sam se god trudila da pronađem išta i šta bi bilo racionalno u onom, pre svega, finansijskom smislu za zaposlene u pravosuđu da ovako nešto uradite, bilo da hoćete da ih nagradite, bilo da im smanjite ono što im sleduje ili da držite pod kontrolom na kratkoj uzici. Mi smo narodni poslanici bili u situaciji u jednom periodu da nam ministar finansija uskraćuje platu ako se neki zakon ne donese u određenom roku. To se dešavalo 2000. godine. Možete i vi tako ako vam se prohte na osnovu ovog zakona da odredite da sudije primaju platu petoga, a svi ostali zaposleni 25, pa ćemo da vidimo kako ćemo sa njima. Hoće li da štrajkuju, neće da štrajkuju.

Možda ja ovo nisam dobro shvatila, možda smo mi potpuno promašili temu, ali vi nama niste ništa objasnili po ovom pitanju. Hajde što niste nama objasnili, objasnite zaposlenima u pravosuđu šta ste ovim hteli da postignete. Ono osnovno što smo hteli da vam kažemo, ovaj zakon ne može da se donese istovremeno sa budžetom, pogotovo ne može da bude izglasan posle budžeta. Morao je da bude u raspravi pre budžeta, pa onda da se ugradi u budžet. Ne može naopako, ali u ovoj državi može sve. Može budžet da dođe pred Novu godinu, iako je trebalo da dođe početkom novembra. Eto toliko hvala.

ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 29.12.2011.

Gospođo ministre, hteli bismo pre svega da sa vama sučelimo stavove i bilo bi dobro da se javite i kažete koju reč na naše primedbe, a ne sa gospođom Čomić, ona ipak samo predsedava sednicom i zaista ne želimo da se sukobljavamo sa njom, niti da ona bude vaš glasnogovornik, nego ste vi zato i došli ovde i pozvani da dođete u parlament i da nam kažete da nismo u pravu ili da govorimo o stvarima koje nisu na dnevnom redu.

(Predsedavajuća: Molim vas da ne obmanjujete javnost. Nema govora o sukobljavanju predsedavajućeg i poslanika. Ono što se dešava tokom sednice je, da narodni poslanici: Dušan Marić, narodni poslanik Sreto Perić i narodni poslanik Petar Jojić smatraju da mogu da prisustvuju sednici, uzimaju reč i krše odredbe Poslovnika, bez toga da ja primenjujem Poslovnik i član 27. i član 106. i da ih podsetim da su dužni da govore o temi dnevnog reda. Molim vas, i vi takođe, o temi dnevnog reda.)

Hoću, gospođo Čomić. Zaista cenim vašu principijelnost. Vi ste dokazali na delu.

(Predsedavajuća: Kada vas upozoravam da ste u obavezi da govorite o temi dnevnog reda, da ste u obavezi da predsedavajućeg saslušate i da, ako želite da govorite o povredi Poslovnika, koji je neposredno učinila predsedavajuća, da tražite reč i da dobijete reč na osnovu povrede Poslovnika. Mimo toga, sve ostalo podrazumeva da imate nameru da kršite odredbe Poslovnika koji vas obavezuju na koji način i kako možete da se ophodite sa drugim poslanicima na sednici Narodne skupštine.)

Dobro, biće onako kako gospođa Čomić kaže, tako mora da bude da se nešto ne promeni. Naš sledeći amandman je, gospođo ministre, logičan sled ovog prvog amandmana. Član 83. koji govori o predlaganju i izvršavanju budžetskih sredstava nalaže Visokom savetu sudstva da on predlaže obim i strukturu budžetskih sredstava neophodni za tekuće raspodele, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva nadležnog za pravosuđe i vrši raspodelu ovih sredstava na sudove. To je sadašnja situacija, ono što do sada važi.

Vi sada zadržavate ovo rešenje i kažete sve to može da radi Visoki saveti sudstva, osim da predlaže obim i strukturu budžetskih sredstava neophodnih za tekuće rashode za sudsko osoblje.

Ponovo vas pozivam, slobodno uzmite reč, pritisnite ovo crveno dugme i kažite nam zašto to radite. Ne samo nama, nego onima koji su zaposleni u pravosuđu, oni koji čine sudsko osoblje. Jer, u obrazloženju koje ste nam dostavili, apsolutno ništa od toga ne stoji. Kažete da Vlada ne prihvata amandman iz razloga što je pitanje nadležnosti u odnosu na predlaganje i raspodelu budžetskih sredstava za sudsko osoblje uređeno članom 1. Predloga zakona, ovaj koji mi osporavamo, jer tražimo da se zadrži postojeće stanje, kojim je izvršena dopuna člana 70. stav 4. Zakona o uređenju sudova. Pored toga, položaj i plate državnih službenika i nameštenika su uređeni zakonima i podzakonskim propisima koji jedinstveno uređuju ova pitanja za sve državne službenike i nameštenike.

Vi ste tu nešto uredbom bili rešavali. Sada to hoćete da prebacite u zakon. U međuvremenu je donet Zakon o državnim službenicima i platama, i ostalo, šta ti ja znam. Ali, ne mislimo da sudovi trebaju na ovaj način to da reše, već smatramo da je Visoki savet sudstva kompetentniji da predloži budžetu koja su to sredstva koja su potrebna za ove namene.

Ne znam da li se mi razumemo ili vi smatrate da mi nismo dostojni da dobijemo bilo kakav odgovor? Možemo tako, možemo da s igramo gluvih telefona. Pričaćemo koliko vremena imamo da pričamo. U ovoj sali neko može da kaže svašta, a neko ne može da kaže ništa. Neko može da kaže da smo u prethodnom periodu imali vođe psihopate i da ne dobiju opomenu, a neko može ovde da da argumentaciju u prilog upravo raspravi po ovoj tački dnevnog reda jer nam član 70 upravo govori o budžetskim sredstvima i rashodima za namensko korišćenje budžetskih sredstava i nadzor nad finansijskim i materijalnim poslovanjem sudstva i predoči vam to, da u Velikoj Plani plaćamo, a imamo praznu zgradu suda i da bude prekinut ili opomenut. Mislim, svašta ovde može da bude.

Zato ste vi i došli kao predlagač zakona da kažete – jeste, to ima smisla, ili nema smisla, govorite gluposti, to nije tako. Ili, tu ćemo zgradu upotrebiti za nešto drugo. Ili, ovo mora da bude ovako zbog toga i toga, jer ćemo na taj način uštedeti, ne znam koliko sredstava. Nešto nam kažite. Nemojte samo da nas bledo gledate i da ispijate kapućino, a da mi ovde pričamo sami sa sobom. Zaista zbog toga nismo došli, niti smo zbog toga podnosili amandmane. Dajte nam neki validan dokument i ubedite nas da mi pričamo gluposti. Jer, moguće je da mi pričamo gluposti. Uzmite reč i kažite nam – to je zbog toga i toga, u stvari, treba da izazovemo takav i takav efekat, treba da uštedimo toliko para, to je racionalnije iz tog i tog razloga.

Zakoni samo iz tog razloga treba da se donose, a ne zbog toga što se nekom prohtelo da nešto promeni ili da preuzme neku nadležnost od ovoga a da oduzme od onoga.

Kad je budžet u pitanju, pogotovo kad je deficitarni budžet u pitanju, sa ovolikim deficitom, pa valjda nam je važno ko kakvu odluku donosi i gde se troše pare, gde možemo da uštedimo, koga možemo da nagradimo, od ovoga da uzmemo onome da damo, jer je društveno značajnije. Onoliko smo imali na budžet primedbi, ništa od toga nije prošlo. Kakva će godina da bude, to ćemo svi mi zajedno da vidimo i da osetimo. Pa već osećamo, evo već sudske takse, sad će akcize, sad će svašta nešto. Negde moraju da se nađu te pare. Sad će zaduživanja, a sve ćemo to mi osetiti po svom standardu.

Vrlo smo zainteresovani za ovu temu, ne samo mi kao narodni poslanici, nego i građani Srbije. Ne mogu njihove pare da se razbacuju tek tako. Nije njima je sve jedno ko odlučuje o njihovim parama. Nije te pare u budžet niko doneo od svog babe pa stavio tamo u neku zajedničku kasu. Nego mi svakodnevno kroz one sudske takse što su nekad bile, onako se lepile, sad se ne lepe nego se uplaćuju jer ne možete da doštampate toliko, očigledno ili je to neki bolji način, ne znam ni sama, nije bitno, sve je nešto modernizovano, ali je sve gore i gore i procesi traju sve duže i duže i sve nam je teže da se sudimo jer nemam para nikoga da tužimo, da ja vama kažem.

Ljudi su pribegli samo u pomoć, ko je jači, pa vade pištolje tamo, motike ne znam ni ja, sekire jedni na druge jer neće da se sude, jer nemaju para da se sude, nemaju pare da plate autobus da odu do suda, kamoli nešto drugo. Hvala vam lepo.

ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 28.12.2011.

U poglavlju 3 – Izvršavanje budžeta, članom 11. u stavu 1. ste predvideli da se obaveze prema korisnicima budžetskih sredstava izvršavaju srazmerno ostvarenim prihodima i primanjima budžeta. Mi smo amandmanom zatražili da u nastavku teksta stoji – osim za transfere organizacijama socijalnog osiguranja. Smatramo da je neophodno od smanjenja izdvajanja iz budžeta isključiti penzionere i druge kategorije socijalnog staranja, imajući u vidu pre svega činjenicu da ogroman broj penzionera ima niska primanja, koja im ne obezbeđuju ni golu egzistenciju i samo umanjenje penzija bilo bi za njih pogubno, štetno i neprimereno.
Naravno, usled neuravnoteženih kretanja u prihodima i rashodima tokom izvršenja budžeta vi morate da pristupite zaduživanju zbog tekuće likvidnosti. Mislim da se ovo upravo na to odnosi. Izgleda da ćete u takvu situaciju dovesti zemlju. Međutim, savremena ekonomska teorija ne može da objasni vašu ekonomsku i budžetsku politiku. Sa jedne strane nema usmeravanja potencijala ekonomije ka stvaranju bogatstva i kapitala, a sa druge opet nema uvećanja i poboljšanja socijalnog ambijenta i položaja velike većine građana. Spoljnotrgovinski bilans tragično se uvećava, nema poboljšanja stanja spoljne i unutrašnje zaduženosti, dugovi privrede i građana neprestano rastu i realno i nominalno, a najsažetije raste broj reformskih opredeljenja i obrnuto srazmerno jačaju igre i realnosti propadanja. U situaciji smo da moramo istražiti uzroke odsustva…