Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dušan Bajatović

Dušan Bajatović

Socijalistička partija Srbije

Govori

Poštovana predsedavajuća, član 27.

Vi ste moja drugarica i ja vas izuzetno poštujem i to vaše desničarsko opredeljenje, pa i četničko, mislim drugarica u smislu da se poznajemo, da smo komšije u Novom Sadu, ponekad smo popili kafu i otvarali zajedno most kad nam nisu dali, ali, šta hoću da kažem? Nije dobro da predsedavajući polemiše sa poslanikom. Zbog toga sam se javio.

Drugo, gospodine vojvodo, ja bih sa vama možda i zapevao nekad "Spremte se, spremte, četnici", ali vi sa nama ne bi nikad. I ne bih ja o grobnicama.

(Vojislav Šešelj: Šta?)

Pevali partizanske pesme.

Ne bih ja o grobnicama, nije dobra tema.

Ali, ako mi dozvolite, želim nešto da kažem. Nas, levičara i socijalista je bilo i biće. I nema razloga da se bavite tom činjenicom. Kad izađemo na izbore, prebrojaćemo političke opcije…

(Predsednik: Jel to povreda Poslovnika?)

… Da ne ispadne sad ovde da socijalisti ne sme da se jave zato što postoji primat desničara. Nećemo valjda ratovati?

Samo još jednu ideju, ako mogu.

(Predsednik: Poslaniče, jel to povreda Poslovnika?)

Član 27 - vređanje dostojanstva. O tome govorim.

(Predsednik: Tako je, ali obraćate se svima.)

Ako hoćete da se noćas u pola devet…

(Predsednik: Ne razumem vas od maske.)

Izvinjavam se, u pravu ste. Ali, uterali mi strah.

Znači, ako hoćete da se večeras ujedinimo u pola devet, na bazi antiglobalizma, na bazi toga što gledamo drugačije u Srbiju…

(Zoran Živković: Da se spalite…)

Nema veze, Živkoviću.

Nemojte da to radimo sa pesmom "Spremte se, spremte, četnici". Oko toga nema jedinstva. Ima jedinstva oko budućnosti Srbije i oko onoga kako gledamo na nju. A dnevno-političko mišljenje… (Isključen mikrofon.)
Poštovana gospodo ministri, poštovane kolege, želim samo da kažem u ime gospodina Dragana Markovića Palme, našeg koalicionog partnera, da je on morao da ode da položi neki kamen temeljac, jer je mislio da neće trajati utvrđivanje dnevnog reda dva sata. On kaže da je to patriotizam. Preneo sam njegovu poruku, a njegove kolege, poslanici iz Jedinstvene Srbije, će iskoristiti taj deo.

Vidim da su kolege već počele da se bave ciframa. Smatram da je to razmatranje za pojedinosti.

Pozabavio bih se nekim stvarima, nešto malo istorije, a i nekim stvarima gde mislim da treba da budemo ponosni na ovu Vladu od 2012. godine.

Mi smo svi zaboravili da je država bila, ali zaista, opljačkana, ne samo u budžetu, nego i u pljačkaškoj privatizaciji, razrušenoj industriji, u bankarskom sistemu koji ne pripada srpskom kapitalu i svim tim nekim raznim stvarima – visokim kamatnim stopama, velikim zaduženjima, maltene bankrotiranom državom.

Prošli put u istoj ovoj sali, sa istog ovog mesta, smo komentarisali da je najvažniji cilj prethodnog budžeta da zakuca fiskalnu konsolidaciju i da više nema remećenja, kada je u pitanju fiskalna konsolidacija, jer je fiskalna konsolidacija uslov da uopšte uđete u razvojni budžet. Ovaj put je to urađeno.

Dakle, ovaj budžet, bez obzira, koliko sam ja razumeo, poštovani gospodine ministre, to je ono što predstavlja, da kažem, višak u apsolutno konzervativno planiranom budžetu, a u smislu potrošnje usmerene na dve stvari. Jedna je u povećanju plata i penzija, a ja bih rekao u rast standarda, pa ću se vratiti na to. To je važno, a sa druge strane povećali ste investicije sa 220 na, čini mi se, 260 milijardi, što znači da se deo novca… Ipak je kod nas Vlada najveći poslodavac i verovatno ćemo kao mala zemlja sa relativno plitkom privredom, još uvek, sve je bolja, i dalje će Vlada biti najveći poslodavac. Predviđaju se velike investicije, pa ću se kasnije vratiti na to.

Slušao sam juče na našoj omiljenoj televiziji N1, koja se bavi pravdom i slobodom, guvernera Šoškića. Kaže – ne treba da se podignu plate, jer produktivnost nije porasla. Naravno, vlast je odgovorila, odnosno Vlada je odgovorila – čekajte, mi smo to dali iz realnog novca koji smo uštedeli. Dobre su strane investicije. Oni se rugaju da smo šampioni, ako to priznaje „Vol strit žurnal“. Porede 1,3 u Nemačkoj, koja ima 1.100 milijardi izvoza sa onim što je realni rast u Srbiji, ali je realni rast u Srbiji. To nije realna ekonomska analiza.

Prošli put smo konstatovali da su strane investicije pokrile sve ono što su bili fiskalni deficiti. To je bilo dobro. One su ove godine još veće i biće još bolje, ali šta je suština? Ako želite da podignete unutrašnji BDP, imam dve preporuke. Jedna je da mora da se poveća unutrašnja potrošnja. Ukoliko nemate rast potrošnje, ne možete imati rast društvenog proizvoda. To je nemoguće. Možda će nešto tog novca otići napolje, jer struktura naše industrijske proizvodnje nije dobra, ali u redu ako kupimo neki šporet koji je proizveden u Nemačkoj, to je jedna stvar, a valjda smo pokupovali te šporete, ali pijaca, većina supermarketa sadrži srpsku robu. Ako ubrzamo obrt kapitala u srpskoj privredi, podignemo ono što ulažemo u potrošnju, ne možemo neograničeno, nismo mi Angela Merkel pa da emitujemo hiljadu milijardi evra kada treba da se podigne u potrošnju, pa kupiš nemački televizor, nemački auto.

Mi to nemamo, ali imamo ono što imamo i ako sam ja u pravu, a računao sam, ovo sada od 9% za javni sektor, a pratiće ga i minimalna cena rada i u privatnom sektoru, a samim time što fali kvalitetnih ljudi doći će do rasta zarada i u privatnom sektoru i bez mera Vlade Republike Srbije, sve će to podići unutrašnju potrošnju. Unutrašnja potrošnja treba da bude onoliko koliko može da bude. Malo kod nas mora biti ograničena, zato taj rast ne može da bude neograničen, dakle, mora da bude kontrolisana, dobro je zapakovana, podići će nivo standarda građana, ubrzaće obrt novca u privredi, pre svega, u sektoru usluga i u sektoru trgovine, a samim tim ćemo imati i uticaj na BDP

S druge strane, gospodine ministre, ja putujem svaki dan za Beograd, to je moj drugi predlog, poslednje dve godine tri puta ima više kamiona. Ne znam da li su svi oporezovani ili nisu, ali znam da je gužva na putu. Razumem da možemo da budemo iracionalni da vozimo automobile levo-desno, ali sumnjam da neko vozi prazne kamione levo-desno. Interesantno - ima jako mnogo srpskih registarskih tablica, nisu sve turske, što znači da neko vrši naše usluge.

Ako imate u tom sektoru porast, moj predlog bi bio, ja bih se time pozabavio, mada znam da to rade neke druge službe, neke su u okviru Ministarstva finansija, neke su uopšte u okviru Vlade Republike Srbije, mislim da se može napraviti mnogo veći zahvat u sivu ekonomiju. Zašto? Zato što mi smo to do sada možda tolerisali, zato što deo stanovništva malo i živi od te sive ekonomije, pa ga ne treba dodatno osiromašiti, ali mera sive ekonomije treba da bude na nivou 10ak posto, možda 15% za tranzicione zemlje, a ne 30% kao što mislim da je slučaj kod nas.

Prema tome, deo rezerve za bolje punjenje budžeta ne leži samo u ovim merama koje su ovde predstavljene, nego i u zahvatu sive ekonomije.

Dakle, ove mere uz javne investicije, koje su ovde opisane, a želim samo da komentarišem još jednu stvar, vidim veliku kritiku što se prave međudržavni aranžmani sa Rusijom, Kinom, Azerbejdžanom, Turskom itd. Pa ako nekome to smeta, neka dovede francuske, britanske i američke investitore. Mada imamo nešto i američkih koje su isto tako napravile, ali to malo ko spominje, nama treba rezultat u izgradnji infrastrukture, bila ona digitalna, putna, železnička ili gasna, nema napred.

Zato mislim da mi još uvek nismo članica EU, vozaju nas levo-desno, menjaju pravila. Mi treba da se držimo našeg nacionalnog interesa, a naš nacionalni interes u uslovima u kojima je Vlada Republike Srbije, a ja bih rekao i Ministarstvo finansija, obezbedila, evo ja sad dižem kredite, 1,7 na bilanse koje imamo. Država na 1,25 na obveznice. Znate kako se to u privredi kod menadžera zove? Džaba pare.

To je kao da vam je neko poklonio novac pod uslovom da znate u šta investirate. U ovom momentu vidim da država investira u infrastrukturu, rekao sam zašto treba. Mislim da na sledećem budžetu, jer ne vidim neke velike političke promene šta god da se dešavalo, u smislu vladajuće većine, treba da razmislimo o tome da malo više podržimo domaći kapital.

Razumem da sve proizvodnje koje se prave u Srbiji one ne mogu biti dovoljne, sve što se proizvodi u Srbiji mora da ima regionalni karakter. Nama odnosi sa Hrvatskom, mada imamo mi višak u CEFTA u razmeni, ali…

(Mihailo Jokić dobacuje.)

Tako je, o tome i govorim. Ali sve proizvodnje moraju da budu regionalne. Vi ne možete proizvoditi za neko malo tržište, možete neke, ne znam, rusku salatu, neke sokove, itd. a i to bi bilo dobro. Ali ono što osmišljamo, u šta bi ulagali sa malim i srednjim kapitalom pošto nemamo dovoljno veliki broj brendova i velikih sistema sa kojima bi mogli da se povežemo u ovom momentu to nemamo, videćemo kako će se dalje razvijati „Fijat“, videćemo kako će se dalje razvijati „Ling Long“, videćemo kako će se ti kompomentaši razvijati, ali ja bih jako voleo, pošto mi imamo nedovoljno fabrika, naša struktura poljoprivredne proizvodnje, izašao je gospodin Nedimović, to je jedina kritika, poštovani gospodine ministre finansija, koju imam, što je smanjena za poljoprivredu. Tamo se pravi čista 3%, nije mnogo, za donacije one. Tako piše na analizi onog budžetskog, ali nema veze.

Zašto govorim o poljoprivredi? Setvena struktura je loša. Naš seljak se opredeljuje za tradicionalno jer ne može da očekuje zaradu. Nismo napravili pravi Zakon o zadrugarstvu, nismo stimulisali tu vrstu udruživanja poljoprivrednika. Ako ne znaju oni sami da vidimo da li privatni kapital ili država na sebe da preuzme obavezu da udruži poljoprivredne proizvođače, da tu proizvodnju napravimo onako kako možemo da izvezemo, da imamo fabrike koje od žita prave bonžitu, da sejemo više paradajiza, paprike, kultura koje imaju sledeći stepen prerade.

Pozdravljam ove kvote koje smo dobili za izvoz mesa i u Rusiju i Tursku i sve je to lepo, nego mi se nekako čini da mi malo izvezemo tog kvalitetnog mesa, a uvezemo, ne znam koliko to baš ima inspektora, nešto manje kvalitetno, ali mi bi trebali da vidimo da tu svinju pretvorimo u onu konzervu šunke i onda je izvezemo napolje.

To je nešto što ja vidim da bi uz pomoć odgovarajućih podsticaja, a vidimo da će iza izgradnje infrastrukturnih i digitalnih projekata, a i ovaj budžet ovde - on ima dovoljno potencijala. Reći ću zašto mislim da će naredna godina biti možda dobra. Pogledajte deficit opšte države – 0,5%. Mislim, gospodine ministre, da deficit opšte države nikada nije bio 0,5%. Šta to znači? Da smo osim što smo stopirali zaduživanje na nivou Republike, odnosno republičkog budžeta, mi smo zaustavili nepravilno trošenje novca u lokalnim samoupravama koje se često ne sviđa, ali će dati efekte.

Ako je nama opšta država na deficitu od 0,5%, a država na 0,3%, mi i sami znamo da će sigurno biti još jedan, kako su ga ovde u Fiskalnom savetu nazvali, pozitivni rebalans budžeta koji možemo da usmerimo u nešto što bi zvali reindustrijalizacija. Kod nas kada se govori o reindustrijalizaciji svi mislimo da ćemo mi sada da napravimo neke velike fabrike. Nemamo mi dovoljno brendova. Možemo da se udružujemo sa nekim srednjim ili velikim proizvođačima pa da unutar Srbije i mi sami proizvodimo neke stvari. Dakle, mi imamo taj potencijal.

Sa ovom cenom kapitala za koji sam siguran, s obzirom da je euribor, čini mi se i dalje negativan, Fed ionako neće nešto povećavati Amerikanci, možemo očekivati ovu cenu kapitala sa ovim bankarskim rejtingom barem dve do tri godine. Ako znamo šta treba da radimo i ako je država počela da se razdužuje i ako je tamo pad, ako je recesija – šta rade kapitalisti? Šta je rekao Rokfeler – gospodo, nije vreme da stvaramo novi kapital, vreme je da ga sačuvamo.

Sve banke su visokolikvidne, čak i one u Srbiji. Znači, može se doći do novca ukoliko imate fine, dobro planirane investicije.

(Mihailo Jokić: Konverzija dugova.)

Molim? Konverzija dugova, kolikoj znam, ministarstvo to prati, već radi. Smanjujemo kamatne stope. Dolar, evro je dobro struktuiran u javnom dugu Srbije. Nisam mislio da govorimo o tome, ali može, ako treba. Tu je gospodin ministar.

Šta sam još hteo da kažem? Ovaj sistem koji nije bankarski, koji nije baš naš, ja ga vidim kao brz sistem. Kada biste otišli kod ovih naših privrednika koji ipak nešto proizvode i izvoze i postavite im pitanje – gospodo, šta biste vi hteli da država uradi za vas? Jel možemo ikako kratkoročne skupe kredite da zamenimo za dugoročne jeftine, zato što ne postoji proizvodnja u nekom kvalitetu u kojem vi možete razvijate tu priču, a da vi u stvari imate kratkoročni kapital za koji ne znate koliko će on tačno da vas košta i onda se oni teško odlučuju na rizik. Dosta novca stoji zbog neizvesnosti ulaganja u slamaricama, nije bitno, mi to tako kažemo, da li je to po kućama ili po bankama, svejedno.

Imam još jednu primedbu. Ovde se dosta često polemiše, a video sam, to su uglavnom ovi koji su protiv vlasti, da je evro depresiran, da je precenjen.

Naša ekonomija još uvek ne dozvoljava neke mere u kojima bi mi mogli da koristimo ono što je Orban radio u Mađarskoj, tu malu inflaciju, pa da peglamo neke dugove, stvari, ono što bi uradila država na period od par godina, a što je u stvari ekonomski zdravo. To prepoznaje ekonomske teorije. Zašto smo sačuvali dinar kao i oni forintu ako to nećemo uraditi. Ali nam treba još jedna godina. Dolar smo mi manje-više uradili. Dolar smo dobili po dobrim cenama, ali da ne komentarišem ja to.

Komentarišem da postojanje domaće valute nudi dve stvari – da se jedan deo uz pomoć NBS neinflatorno finansira, a drugi deo da uz pomoć domaće valute u stvari pojeftinite finansiranje određenog fonda stvari, i tako čak i smanjite dug, a pre svega unutrašnji dug da se opegla. Spoljni morate da platite u devizama. Ja bih razmišljao, recimo, u tom smeru.

Još jednu stvar, kada je u pitanju ovaj fiskalni sistem, trebali da vidimo, sada je pitanje, vidim rastu nam zlatne rezerve, raste nam kvalitetna valuta, dobro plasirana, tvrda u euru, mada se ta korpa valuta menja. Moramo da dođemo u poziciju u kojoj banke koje imaju višak likvidnosti ne ulaze repo operacije i rade samo sa NBS, to je taj povrat novca. Nego da radije plasiraju, da im se više isplati da plasiraju sredstva u privredu. U ranijem periodu kada smo imali ove kamatne stope, o kojima je govorio gospodin Mali, 6,5%, na dinarske račune 10%, 12%. Pa, svako je propao.

Ali, sada kada smo u stanju da čuvamo i pokazali smo već dve, tri godine u nazad da smo u stanju da čuvamo odnos evra i dinara, treba razmisliti o stimulaciji privatnog kapitala koja ne ide samo ka tome da država ga nešto stimuliše. Vidim ovde sa 62 na 61, pa kaže Fiskalni savet, bilo bi bolje da smo sišli na 58 u doprinosima. Nije suština u tome. Dajte vi mogućnost da se nabavi jeftini, pa bar na srednji rok dobar kapital. Svaki dobar privrednik u Srbiji će, mali i srednji, će to znati da iskoristi.

Dobro nam ide oko sektora usluga. Imamo deo oko banjskog turizma. Oko industrije će to ići malo teže, ali može u segmentu prerađivačke industrije kada su u pitanju poljoprivredni proizvodi. Mi bi tu mogli uz ove javne radove koje danas sprovodi, pre svega Vlada Republike Srbije sa svojim partnerima, neka to budu i ti istočni ugovori, oni bar hoće da daju par, i bar nemaju političke zahteve, a i kapital je po svojoj ceni vrlo primamljiv. Zašto postoji inicijativa 16 plus 1, sada je 17 plus 1, a samo će Srbija biti kritikovana. Ne vidim razloga za to.

Jednu dobru stvar ste rekli gospodine ministre, koliko sam čuo, ja nisam bio nažalost, iako sam član Odbora za finansije. Kada pričamo oko ovog rasta plata, vi ste povećali učešće plata u BDP sa 9,3 na 9,5, a evropski prosek je, čini mi se negde oko 11, ili čak i više, u Francuskoj 12 i kusur. Nismo ništa loše uradili. Mi smo u stvari napravili dobru stvar.

Povećaćemo unutrašnju potrošnju, a da pri tome ne poremetimo fiskalnu stabilnost, dobićemo brži obrt novca, što će samo po sebi dati neke efekte. Imaćemo bolji standard stanovništva. Možemo tako da uradimo i sledeći put, korak po korak, ne možemo da uradimo sve odjednom.

Ja sam otprilike hteo da, mada mi je ostalo još minut i po, ne moramo sve da potrošimo…

(Mihailo Jokić: Još jedna stvar, zlato.)

Pozdravljam kupovinu zlata, pozdravljam miks koji je napravljen u smislu valuta, koji je danas mnogo čvršći i mnogo bolji nego što je bio, jer neke od hartija od vrednosti koje su se ranije ubrajale u devizne rezerve Republike Srbije nisu bile tog kvaliteta kojeg su danas.

Šta hoću da kažem, neko voli da kaže od 2012. godine vlast, moje kolege više vole da govore od 2014. godine, svejedno, imamo dobre ekonomske rezultate, ako se meri tačka od koje smo počeli.

Mi ovde ne govorimo o demokratiji, ovde govorimo o tome da se stvaraju uslovi da stvarno dođemo do mogućnosti da uđemo u nešto što se zove teorija rasta. Gospodine ministre, i vi i ja znamo, kada pređemo platu od 550 evra, taj odnos ponude i potražnje u stanogradnji, u investicijama i sve, u stvari će biti okidač za prvi nivo teorije rasta koji će dati odlične rezultate, ja se nadam u četiri godine, ako budemo ovakvu politiku sprovodili.

Ja sam kao neko iz privrede ovde, ima nekih 70 miliona „Srbijagasa“ da znate, nismo dužni nikom ništa, zadnje tri godine imamo po 150 miliona neke ebide. Ovo je za ono što mi zovemo Turski tok, ostalo je zavarimo još cevi za 22 km, mislim da je i to neki rezultat, biće neka razvojna mogućnost, a vama hvala što ćete podržati tu vrstu. Zabranjeno mi je da tražim za tekuću likvidnost, ali za investicije nije.

Čestitam Vladi Republike Srbije, personalno čestitam i ministru Siniši Malom, pre svega za rezultate za cenu kapitala i za ono što je urađeno sa bankama, sa MMF i sa Svetskom bankom, odsustvo političkih uslova i cena kapitala koji ćemo sigurno imati, barem na period od dve, tri godine i na dužu ročnost kapitala, koji ćemo nadam se dobiti kod domaćih banaka. Mislim da će to biti dovoljno, uz određenu podršku koju dodatno može da da Vlada republike svojim merama.
Ja se zahvaljujem parlamentarnoj većini što je stavila pitanje finansiranja Vojvodine na dnevni red, iako ono očigledno neće biti danas uspešno rešeno. Da bi to imalo smisla, jer posle pauze ne bi imalo smisla, želim samo da na nekoliko stvari odgovorim u ovoj polemici.

Prvo, ja sam ponosan na ulogu SPS od 1988. godine, šta god to ko tumačio. Govor koji je izneo gospodin Čanak ovde je tipičan dokaz kako je korišćenje istorijskih fakata nesporno, kao što je radio i gospodin Šešelj. Vi, u stvari, možete da napravite, kombinacijom velikih istorijskih događaja, tipa Majske skupštine, sastanaka opskurnih društava, Somborska skupština, neka novosadska i sličnim stvarima, da napravite jedan miks i sada je tako ispalo da mi, u stvari, o budućnosti autonomije Vojvodine treba da raspravljamo u prošlosti.

Vojvodina je deo Republike Srbije i ako sam išta dobro danas čuo, gospodine Čanak, od vas jeste da ste shvatili da separatistički projekti, tipa „Vojvodina republika“, više nemaju nikakve šanse ne zato što vi nećete, nego zato što ne mogu da opstanu.

Podsetiću vas da ste vi bili vrlo ponosni što ste učestvovali na skupovima separatista širom Evrope. I dan danas u vašem programu piše da se zalažete za Vojvodinu republiku, ako niste obrisali ovih dana.

Da li su to legitimne političke ideje? Iz istorijskog osvrta smo videli da jesu, ali pančevački advokat Duda Bošković, koji je osnovao autonomaški pokret u Vojvodini 1924. godine, za saveznike je imao, recimo, Hrvatsku seljačku stranku.

U periodu raspada Jugoslavije takođe su te autonomaške ili autonomističke stranke imale sličnu vrstu saradnje, da ne spominjem te BIA, CIA, MIA i ostale. Jugoslavija se nije raspala zahvaljujući volji svojih naroda, nego volji političkih elita komunističkih. Kako god hoćete.

Deo vašeg tumačenja naravno da je najvažnija godina prisajedinjenja Srbiji mimo pokreta Srba do 1918. godine. Normalno da je to prisajedinjenje Vojvodine Srbiji odlukom Narodne skupštine.

To što spominjete 31. jul 1945. godine, nažalost, moram da se složim sa četničkim vojvodom Šešeljem koji negira sve komunističke akte, ali to jeste bio deo onoga kako su komunisti posmatrali organizaciju Jugoslavije i tačno da je Srbija bila pokrajina, Vojvodina bila pokrajina, Kosovo bilo pokrajina, Crna Gora bila pokrajina. Sve su to bili pokrajinski komiteti, Kod komunista, ako čitate istoriju Saveza komunista, SKPB. Prema tome, jeste to pravno preneto iz narodnooslobodilačke borbe i ja to pozdravljam, ali ne mogu da se složim sa vama da je to neki datum o kome mi treba da razmišljamo, a i sami ste spomenuli da je prvo prisajedinjenje Vojvodine posle svega onoga što su Srbi preživljavali, na čiju stranu su Srbi stali u Austrougarskoj, taj je vladao. Jedno vreme je vladao.

Pravi datum je 1918. godina. Ja ne volim one koji se predstavljaju da su jedini zastupnici interesa, kako vi volite da koristite izraz, građana Vojvodine. Mislim da nam je korišćenje termina i kada je pisan statut aktuelni, pa posle Ustavni sud to poništio, kad smo pošli u to da… A to smo zamerili DS, ne znam kako ste vi, vi ste podržavali akademika Firu 2002. godine, kada je on pisao osnovni akt AP Vojvodine, što bi značilo ustav AP Vojvodine, a to bi značilo Republike i vi sada koristite dva termina koji proizvode sumnju, iako i ja, kao i vi, želim da budem lokal-patriota, i ja vam to lično zameram, proizvodite sumnju jer koristite dva termina. Jedan je teritorija AP Vojvodine. Ustav ne prepoznaje teritoriju AP Vojvodine kao nekakvu federalnu jedinicu ili kao nekakvu kategoriju u tom smislu.

Sledeće, stalno smo pokušavali, neki krugovi u Vojvodini ne i ja ili SPS da kažemo da se autonomija zasniva na pravu građana i građanki. Nema te vrste prava građana i građanki, stanovnika ili glasača koji žive na teritoriji Vojvodine da mi možemo da protumačimo, da iz toga izvodimo pravo da imamo nekakvu autonomiju Vojvodine.

Mi autonomiju Vojvodine možemo da naslovimo kada je tumačimo na nekakve istorijske događaje, na nekakve kulturološke stvari i to je relativno tanko, ali ona mora da počiva na Ustavu Republike Srbije. Dakle, samo na Ustavu Republike Srbije.

Mi koji želimo da promovišemo, a u programu SPS postoji autonomija Vojvodine, ne mislim da je treba ukinuti, za razliku od gospodina Šešelja, želimo da aktivnosti na poboljšanju, ako hoćete, i standarda i kulturnog oblika i saradnje sa mojim prijateljima… Ja često kažem gospodinu Balintu – bez manjine nema većine. Vojvodina poznaje taj suživot. Ja čak mislim, iako su propali ovi modeli multikulturalizma u celoj Evropi, to je Angela Merkel rekla još 2007/2008 godine, hajde da vidimo, ako možemo da primenjujemo modele interkulturalizma, jer očigledno multikulturizam nije imao dovoljno sažimanje, pa i mi u Vojvodini smo i u vreme ratnih dešavanja ovih najnovijih imali svakakve nekakve situacije o kojima sada ja ne bih da polemišem.

Dakle, mislim da svi koji se zalažu, evo, uključujem i sebe pod to, da rešimo pitanje autonomije Vojvodine, ne treba da koristimo termine, ni zahteve koji vode ka tome da svi drugi… Evo, kolege poslanici, svi građani Srbije, a moramo voditi računa, jer Srbija je jedinstvena, imaju sumnju šta su naše stvarne političke namere.

Dobro je ako smo odustali, a ovde to ne vidim, mada nije ni tema i nema u deklaraciji, interesantno, nema sudske, izvršne i zakonodavne vlasti. To i u budućoj preradi Ustava pod pritiskom Evrope ili ne-Evrope treba da bude izbegnuto. Sudska, izvršna i zakonodavna vlast moraju da budu jedinstvene. Vojska, policija, pa čak i poreska uprava, ako ništa drugo, zbog nemogućnosti da se uspostavi jasna metodologija kod poreske uprave, kome koliko pripada poreza, treba da ostanu jedinstveni.

Ne kažem da u okviru prenetih nadležnosti… Dakle, sada ne govorim o finansiranju. Nije moguće uspostaviti na nivou AP Vojvodine, kako ga vi definišete kao predlagač, sada ne polemišem sa vama lično, nego ste dali kao predlog neki srednji nivo vlasti, ali on ne sme da ugrožava ono što bi bilo imperativno od strane Republike. Nema potrebe da to radimo. Sve to možemo da uradimo unutar Ustava ili novog ustava Republike Srbije i u okviru zakonodavnog sistema Republike Srbije.

Jednu stvar moram da priznam, iako smo bili u različitim sastavima vlasti još od 2000. godine, neću da tumačim ranije, ni u jednom momentu ovaj parlament nije imao ili barem mi iz Vojvodine, većina će nas govoriti ovde iz Vojvodine, nismo imali političku težinu i nismo uspeli da se ujedinimo oko tri stvari, a to su ta tri zakona – o prenetim nadležnostima, o imovini i oko finansiranja AP Vojvodine.

Slažem se da oni koji politički dobro promišljaju uvek znaju da je bolje zatvoriti problem i zato ja pozdravljam ovu sednicu, makar za sada medijski zatvorili ovo pitanje, a politički ga otvorili kada počne neka priča oko novog Ustava. Bolje je zatvoriti političko pitanje i držati ga u nekom zakonskom okviru, kakvom-takvom, nego da je ono stalno otvoreno jer je Ustavom garantovano i to je, čini mi se, poslednji elemenat u kojem bih mogao da podržim ono što je ovde napisano.

Možemo mi sada da polemišemo oko raznih i istorijskih stvari, ja sam hteo samo da kažem još nekoliko stvari koje se tiču, ne verujem da su građani pročitali ovo što ste vi predložili oko finansiranja, znate šta, mi ne možemo imati nikakvu federalnu jedinicu, srednji nivo vlasti može biti orjentisan samo na Vojvodinu, jer za sada mislim da nije zdravo da mi pričamo o autonomijama po Srbiji dok ona ekonomski ne ojača, dok ne završimo otvoreno srpsko nacionalno pitanje, govorim i o Republici Srpskoj. Govorim i oko situacije oko Kosova i nema potrebe da sada neko u Vojvodini zbog 20, 30 i 40 hiljada birača koji radije gledaju Beč nego Beograd, sada treba da ima nekakve druge stavove.

Valjda ćemo svi da se borimo za Srbiju da ona uspe i da na uspešan način, šta god to značilo, zatvorimo, zaokružimo, zaštitimo još uvek otvoreno srpsko nacionalno pitanje.

Ne kažem da nije albansko otvoreno. Jeste. Ko ga je otvorio? Nismo mi. Otvoreno je pitanje unutar Bosne i Hercegovine. Videćemo šta će biti sa Makedonijom. Ako se ova rasprava i otvara u okviru neke potencijalne promene unutar Ustava, ona i dalje mora da obezbeđuje jedinstvenu strukturu Republike Srbije.

Kad-sad, želimo da pričamo ovde oko još nekih stvari, prosto moram da kažem, tačno je da je u vreme antibirokratske revolucije smenjeno 40 hiljada, možda i najboljih kadrova, dobro školovani, ali i 5. oktobar, čiji ste vi bili nosilac je smenio još više ljudi u Vojvodini, a nisam siguran da je proces bio demokratičniji nego proces diferencijacije. Boga mi, možemo da izvedemo i tu statistiku.

Još nešto što čime možda vredi polemisati, vi ste kao iskusan političar i odajem vam tu priznanje, zaista, izneli ste brojke koje, sada mi ovde ne znamo koliko smo i kako smo pljačkali Vojvodinu, koliki je sada bio dohodak u dinarima te i te godine u Kraljevini Jugoslaviji, ne možemo da polemišemo sa vama, ali mogu da polemišem sa nečim drugim. Jeste, i žito se otimalo, najviše u Vojvodini, jer ga je ujedno i bilo, ali moram nešto da kažem i Vojvodina je živela, a vi kažete i napredovala tamo i pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina, ne zahvaljujući promenom ustavnog sistema, nego zato što je Jugoslavija bila tržište od 22 miliona ljudi, ekonomski dobro uređeno, bez obzira na, uslovno rečeno, dogovorenu ekonomiju, pa je valjda i Vojvodina imala neke koristi od toga.

Inače, svi misle da se proizvodi više žita u Vojvodini nego u ostatku Srbije. Nije tačno, evo ga ministar poljoprivrede. Imamo godine kada se više žita fizički proizvede iza Dunava i Save, nego u Vojvodini. Ni ta poljoprivreda više ne može da bude baš tako jednostavno tumačena.

Industrijski kompleks, nisam siguran da je uz Vojvodini bio tako veliki, a danas ga nažalost kao posledica 5. oktobra, a ne nečeg drugog, nema, ni da je ta prerađivačka industrija bila baš tako uništena. Ako bih ja smeo da vam se pridružim u vašim, kako bih ja to rekao, lokalnim patriotskim nastojanjima, meni više smeta da sve što se privatizuje pređe u Beograd, ali ne možete vi da imate poreske olakšice za Sentu, Adu i Kanjižu, ne zato što je tamo većina Mađara, ili Alibunar, a da to isto nemate za jug Srbije.

Znači, moramo da imamo iste kriterijume, da imamo ista ekonomska prava za sve učesnike, bilo da su strani investitori, bilo da su domaći, bilo ko, ja bih tako kritikovao ovaj pristup umesto da sad paušalno kažem, ne može u Vojvodini postojati dva poreska sistema, mi i sada imamo Poresku upravu Novi Sad. On obuhvata, faktički, celu Vojvodinu, ali metodološki, kako vi sada da izdvojite ko je koliko poreza dao?

Još jednu stvar mogu da podržim, slobodno, ali pitanje je da li ekonomsko vreme u Srbiji dozvoljava takvo kakvo je, mali su prihodi lokalnih samouprava, jer šta je najveći problem Srbije, ono što i zagovara predsednik ove države? Mora da se uđe u teoriju rasta tek kada podignete budžet na odgovarajući nivo, onda će lagano doći do toga kako imamo suficit u državi, tako da imamo suficit i opšte države, pre nego što uradimo domaći zadatak podizanja privredne aktivnosti, pre nego što uradimo dovoljno investicija, pre nego što uradimo još mnogo stvari i postavljamo, da kažem, vrednije i bolje organizovano ekonomsko društvo, možda ćemo moći da razgovaramo oko nekih drugih stvari o kojima vredi razgovarati kada je u pitanju decentralizacija.

Još jedna molba svima, vrlo često mešamo pojmove decentralizacije koji se pre svega odnosi na pitanje lokalne samouprave i ono što treba da se dešava na nivou AP Vojvodine. Pošto sam ja obećao da neću baš previše da uzmem vremena, samo želim da kažem, mi imamo sada Vojvodinu u Republici Srbiji, nećemo mi zasnivati položaj Vojvodine na nekom referendumu na kome će učestvovati većinsko srpsko stanovništvo, pa će onda biti poništena autonomija Vojvodine, barem je to moj stav za razliku od gospodina Šešelja. Ja mislim da nama takvi referendumi ne trebaju, ali nam treba ustavno, pravno jedinstvo Srbije, koje ni jednim aktom, jedinstven pravni poredak.

Šta mi se ovde nije svidelo? Ne možemo mi da kažemo da ćemo zakonom o finansiranju Vojvodine, pa ovde kaže ako je taj zakon o finansiranju Vojvodine u suprotnosti sa nekim drugim zakonima, primenjivaće se ovaj zakon. Nije to leks specijalis. Moraju da budu poštovani svi zakoni i moraju svi jednako da se primenjuju. Ako u tim okvirima, gospodine Čanak, bez korišćenja termina „teritorija Vojvodine“, bez zasnivanja autonomije na pravu građana i građanki, pošto građani i građanke su svi u Srbiji, počnemo da otvaramo pitanja koja imaju odraza u kulturološkoj sferi, u ekonomskoj sferi, izvinjavam se, u ekonomsko-kulturnoj i pre svega u ekonomskoj sferi, tada ćete verovatno u ovom parlamentu imati više saveznika.

Dok god vi ili, ne znam, neka demokratska stranka, pošto su oni to radili, na ovaj način otvarate pitanja o autonomiji Vojvodine, imaćete ako ništa drugo zbog sumnje, ali i spornih i političkih i ustavno-pravnih, ali i istorijskih činjenica problem da nađete saveznike za one koji žele da rešavaju problem autonomije Vojvodine.

Prema tome, ja sam zahvalan i vama i parlamentarnoj većini i predsednici što imamo priliku danas da govorimo o pitanju autonomije Vojvodine. Nažalost, zbog pristupa koji imamo neće ova sednica, osim poruka koje će otići prema javnosti od svake pojedinačne partije, pa i od vas, na čemu mislim da ste veoma zahvalni parlamentarnoj većini, ljudi će imati o čemu da razmišljaju. Ova tema neće biti uspešna ako uglovi, promocija i rešenja pitanja autonomije i dalje ostanu na ovom fonu na kome ste vi to sada predočili.

Gospođo predsedavajuća, uzeo sam tri minuta više. Hvala vam.
Hvala za priliku da odgovorim gospodine Čanak.

Vraćam se na ono što sam vam rekao, kada vi, čak i vi, čitate srpski Ustav ili Ustav Republike Srbije, to je to. Ali, način na koji vi koristite, podsetiću vas, kada je dat predlog statuta AP Vojvodine, počinjao je tekst – na osnovu prava građana i građanki Vojvodine. Ne može.

Iz tekstova koje vi imate, posle smo mi popravili na osnovu Ustava Srbije, to je bio prvi amandman SPS. Zato i pokušavam da vas upozorim. Način na koji vi u vašim aktima, koji je u programu vašem, spominjete teritoriju Vojvodine, to je neka federalna jedinica u Srbiji, tako ispada.

Dalje, ako vi uvažavate Republiku Srbiju, a Ustavni sud da svoje mišljenje, pa neka je i DSS podneo predlog, i očito je da su vaši predlozi u stavovima 7, 8, 9, 10. i 11. već ocenjeni od strane Ustavnog suda i vi taj tekst, koji se provlači godinama, ponovo predlažete Skupštini Republike Srbije, a pretpostavljam da je veliki broj poslanika, makar iz Vojvodine, pročitao mišljenje Ustavnog suda, jer nemamo drugu instancu koja to može da tumači osim Ustavnog suda. Vi ponovo nama, evo, ja sam isto za autonomiju, vi nama ponovo date tekst koji je od strane Ustavnog suda ocenjen kao protivustavan i mi treba o njemu ponovo da odlučujemo.

Današnju sednicu sam krajnje dobronamerno shvatio politički i zato sam i rekao da je dobro što je to skupštinska većina podržala, da se i to pitanje koje visi negde u vazduhu, i pored toga što je otvoreno pitanje Kosova i Metohije, a biće da je to važnije. Potencijalne izmene Ustava će sigurno biti važno pitanje, ali kada dođe na dnevni red, sigurno da nam se postavlja pitanje šta ćemo sa Republikom Srpskom, sa Rezolucijom 1244, Dejtonskim sporazumom, drugim domaćim zadacima.

Dakle, ono što ja vama sporim, nije ideja da budemo lokal patriote, nije ideja da stvorimo srednji nivo vlasti, nije ideja da sačuvamo autonomiju Vojvodine, makar se mi istorijski razlikovali…

(Predsedavajući: Hvala.)

…samo jedan sekund, ideja je što vi to radite na pogrešan način. Vi nama drugima, koji želimo da postignemo ciljeve malo drugačije, oduzimate priliku vrstom inicijative koja je suprotna, bar po Ustavnom sudu Republike Srbije, onome što piše u Ustavu Republike Srbije i to se ponavlja godinama.
Hvala gospođo predsedavajuća.

Ja pokušavam uporno gospodinu Čanku da objasnim da on ne treba da uzima pravo da nama i ostalima koji želimo da razradimo autonomiju Vojvodine, to pričamo. Ja pokušavam da objasnim gospodine Čanak, već sada analizom vašeg predloga, da li iz 2013, 2015. ili koje godine, baš me briga, imate direktno tumačenje Ustavnog suda. Kada pogledate članovi 7, 8, 9, 10. i 11. zakona koji ste predložili su protivustavni, po mišljenju Ustavnog suda i sada mi smo prihvatili kao parlamentarna većina da razgovaramo o tome i vi nas terate sada ponovo da pričamo da li je poreski sistem jedinstven, da li to rešava jedan zakon ili dva zakona. Ja polemišem sa vama politički.

Tema vam je promašena. Hajde da promenimo, ako hoćete vi i ja zajedno, evo podržaće nas, koliko sam ja shvatio i gospodin Orlić, ako nije protiv Srbije, šta znači što vi pišete ovde - polazeći od Vojvodine kao građanske decentralizovane autonomije koja obuhvata tri tradicionalne vojvođanske regije Srem, Banat i Bačku, ništa sporno. I čvrsto uvereni da Vojvodina nije samo most Srbije prema evropskim integracijama, nego i činilac stabilizacije države i regiona. Zar to nije posao svih?

Dalje, polazeći od istorijske činjenice današnja AP Vojvodina nastala je … (ne razume se) države njenih naroda u Drugom svetskom ratu koja je tako ušla svojom voljom u sastav Federalne Republike Srbije 13. aprila 1945. godine, a slavili smo sto godina. Stalno vaši predlozi sadrže sporne stvari o kojima treba da raspravljamo i onda su sumnjivi, plus su protivustavni. U želji da Republika Srbija prihvati vrednosti EU, uključujući i zajedničku ekonomsku i spoljnu politiku i postane deo evropske porodice kao država sa miroljubivom spoljnom politikom.

Lepo vam je rekao gospodin Orlić, ovo sada ispada da mi u Rezoluciji o Vojvodini, kritikujemo državnu politiku. Šta je moja sugestija, vama, politička. Hajde da izbacimo sve ono što može biti sumnjivo i da zajednički napravimo neke druge planove i programe koje može da prihvati ova parlamentarna većina u skladu sa Ustavom Republike Srbije i da dobijemo manje-više, možda ono što negde i želimo zajedno. Hvala.
Poštovane kolege, ovo je rasprava o praktično najvažnijem dokumentu koji ova država donosi o budžetu i sigurno je od interesa za sve građane. Ova početna rasprava je u načelu.

Mislim da je najvažniji podatak koji ovaj budžet iskazuje da izlazimo iz perioda fiskalne konsolidacije. Dok se nalazite u periodu fiskalne konsolidacije ne možete računati na ozbiljne stope raste. To svi znamo. Ovaj budžet će biti uvod, 2018. godina, ono što se u ekonomskoj teoriji zove teorija rasta.

Ne želeći da ulazim u rasprave šta je bilo i kako je bilo, od 2012. godine ne vidim eksperimente tipa da smo za 2-3 meseca ostavili 400 hiljada ljudi bez posla, ne vidim da smo izmenom jednog Zakona o građevinarstvu uništili 23% BDP. To su bile neke vlade u kojima smo i mi učestvovali, da se razumemo. Ne vidim tu vrstu eksperimenata. Trebalo je popraviti sve ono što je urađeno u pljačkaškoj privatizaciji, čije su posledice po ekonomiju ove zemlje bile daleko teže od NATO bombardovanja. Dakle, treba dići ponovo srpsku ekonomiju.

(Radoslav Milojičić: Dajte, molim vas.)

Recite.
Ne čujem kolegu. Verovatno ima nešto da kaže.
Dakle, ovaj budžet je posle dugo vremena…
(Zoran Živković: Ovo može?)
Gospodine Živkoviću, ja sam vas vrlo pažljivo slušao.
(Zoran Živković: Imali ste šta da čujete.)
Imate pravo. Takvo elementarno neznanje nisam skoro čuo. Neki mali broj glasova vam je dao taj mikrofon i vi ste narodni poslanik i možete da pričate šta god, ali morate biti pristojni, morate čuti, ako ništa drugo, i drugo mišljenje.
Šta je karakteristika ovog budžeta? I prošle godine, i ove godine, i uopšte u periodu fiskalne stabilizacije? Najzad smo počeli da trošimo onoliko koliko zarađujemo. Dugo vremena mana našeg društva je bila što smo trošili na ovaj ili na onaj način, u ovim ili onim političkim nametanjima više nego što smo trošili.
Koliki nam je guber? Koliko piše u ovom budžetu? Tako je urađeno i prošle godine. Voleo bih da smo imali veće stope rasta. Ja bih voleo da naš društveni proizvod nije na nivou 36, 37, 38 milijardi, koliko neko govori, i to je u stvari naš problem – relativno mali društveni proizvod po glavi stanovnika, relativno mala per kapita. Na tome moramo da radimo.
Sistemske mere koje se mogu preduzeti od iduće godine, a to vidimo po tome što je uloženo dodatnih 100 miliona evra u kapitalna ulaganja, vratiću se kasnije na to, govore da država koja je kod nas ipak na unutrašnjem planu, mimo stranih investicija, najveći investitor, govore da ovaj budžet u datim okolnostima u kojima se nalazi srpska privreda odlično planira.
Neću polemisati sa 0,5% deficita. Siguran sam da mi u suštini nećemo imati deficit. Siguran sam da ćemo imati suficit, ali morate planirati konzervativno ako hoćete da imate stabilan dinar i ako hoćete da imate ove kamatne stope, pa i ako hoćete da imate dobre ocene ovih koje ja lično mrzim, a zovu se MMF i Svetska banka, ali su vam važni zbog toga da biste imali određene kreditne rejtinge.
Mogu da vam kažem da je „Srbijagas“, koji ima veliku količinu duga u svom portfoliju, ove godine reprogramirao, recimo, dolarske kredite sa kamatnim stopama od 0,9%. Kapital je relativno jeftin.
Čak bih imao drugu strategiju. Ja bih se čak zaduživao, pod uslovom da mi možemo u ovom politički nestabilnom regionu, jer nema više investicija za jednu malu državu, postoje samo investicije koje su regionalnog karaktera, ili se uklapate u neke velike sisteme koji dođu da investiraju kod nas. Ovo govorim zbog toga što se paušalno ocenjuju strane investicije koje dolaze kod nas.
Nema drugih investicija. Ili radite regionalne investicije, a mi sa Hrvatima ne možemo da se dogovorimo ništa, neću da pričam o Crnoj Gori, imamo srpsko jedinstvo sa Republikom Srpskom, nadam se da će to biti i sa Crnom Gorom, ali, to su političke stvari, da biste pravili ozbiljne privredne sisteme, velike privredne sisteme, ili morate da imate značajne resurse, koji su kod nas kao RTB Bor, ili još bolje, EPS, koji je najbolje srpsko preduzeće, pa kad govorite o dizanju BDP-a mnogo je važno koliko će EPS investirati, od remonta do novih postrojenja, ili do novih kapitalnih investicija koje će proizvoditi nove količine struje.
To su prave stvari o kojima mi treba da razgovaramo.
Kad gledate infrastrukturu, ako pogledate razdeo koji ima Ministarstvo za izgradnju infrastrukture, mislim na puteve, videćete da mi kontinuirano i postojano radimo na završetku Koridora 10, na Koridoru 11, na nekim drugim manjim koridorima. Kolega je pričao šta to znači, za Suboticu se ne vraćamo, na pojedinačne cifre, ovde ne pričamo o tome, onoliko koliko imamo, a to je nekih, čini mi se, 500 miliona, gospodine ministre. Mi dajemo iz budžeta za to.
Zašto to spominjem? Kaže neko – pustite vi to što je smanjeno nešto sa 70% duga na 55% BDP, to nije važno, ostalo je isto 24 milijarde. Jeste, ali smo sprečili podizanje duga, a izvršili smo sve ove investicije.
S druge strane, oni koji poznaju ekonomiju, koliko je porastao, recimo, PDV, koji pokazuje rast ekonomije? On je u bruto iznosu značajno porastao. I onda se nalaze kritičari i kažu – ali, smanjilo se zbog onog dela koji se vraća, neto se smanjio. Pa, nije bitno, gleda se samo bruto. To pokazuje u stvari šta se dešava u ekonomiji.
Često napadamo Miladina Kovačevića i Zavod za statistiku, te se menjaju metode, te ne znam ni ja šta. Ja bih to komentarisao ovako. Gospodo, ja svaki dan provedem između 300 i 400 km u automobilu. Idem po celoj Srbiji. Većina vas vozi. Uzmite broj kamiona pre dve, tri, četiri godine, evo, dok je ova vlast ili ova koalicija, i danas. Mnogo je veća gužva u kamionima. A nisam siguran da se kamioni voze prazni.
Dalje, kad je poljoprivreda u pitanju, pozdravljam rast od dodatnih sedam milijardi, jedino bih zamolio, pošto znamo da postoje neka neisplaćena potraživanja iz prošle godine, a za to vidim da je taj razred povećan, da se isplate potraživanja poljoprivrednika iz prošle godine, nije to tako mnogo, i da se zadrži barem ovaj nivo ulaganja u poljoprivredu. Zašto? Jer je u ovih 4,5% ove godine, oko 0,9% će biti poljoprivreda. Jedna od retkih grana gde Srbija ima čist prihod, naše pare, iz naše zemlje, bez nekih preteranih velikih ulaganja, sa vrlo trpeljivim seljakom. To je to. Ja ne bih da raspravljam o vlasničkim strukturama, nego o prinosu. Možda treba razmisliti o razvoju zalivnih sistema. Ovde ih trenutno ne vidim. Ali, to hoću da kažem.
Kad su u pitanju kapitalna ulaganja, ovde smo govorili o ulaganjima u vojsku. Ja ih pozdravljam i mislim da su mala. Jer, mi treba nekom da objašnjavamo u kakvom okruženju se nalazi Srbija? Uzmite strategiju odbrane. Mi ne predviđamo invaziju, mi ne predviđamo da ćemo nekog da bombardujemo. Mi planiramo da se odbranimo od terorizma. Mi planiramo da se odbranimo od onoga što može da se desi u regionu, ne da sa nekim ratujemo. A 20-30 godina nismo ulagali u vojsku. Pa, mora da se uloži.
Što se tiče plata, pozdravljam porast plata i u policiji i u vojsci. Hajde da o tome razgovaramo. Ja razumem da je naša ekonomija relativno plitka i mala. O čemu govorim? Ako bi previše ulagali u proizvodnju, mi bi, nažalost, zbog strukture naše privrede, uglavnom kupovali uvozne proizvode. Mi ne želimo da ulažemo u onaj deo standarda, niti imamo pravo na to, koji bi dovodio do toga da previše kupujemo uvoznu robu, što se, nažalost, često dešava. Moramo mi da prestruktuiramo našu privredu. Nije lepo da kupujemo tuđe mleko i tuđe sokove, a možemo da proizvodimo u Srbiji. Postoje i drugi primeri o kojima možemo da razgovaramo.
Ovo je odmereno sa dve mere. Jedna je povećanje plata u javnom sektoru, koje neće ugroziti budžet, niti cifre u njemu, što se već sad vidi, jer je rezerva koju ne možete odmah da vidite ali, ako pažljivo čitate budžet videćete da to neće ugroziti budžet.
S druge strane, podignuta je cena rada. Pa valjda će onda i realni sektor, i privatni sektor, ići na podizanje plata? Šta se dešava u javnom sektoru? U javnom sektoru, jer se ovde govori i o produženju zabrane zapošljavanja, u javnom sektoru odlaze oni koje ne možemo da platimo, a godinama smo ulagali u njih. Ne možemo da ih zadržimo. Ostaje prosek. U privatnom sektoru oni plate one koji valjaju, odnosno koji im trebaju, a ove druge na neki način, zahvaljujući tim relativnom niskim stopama, relativno niskoj minimalnoj zaradi, zadržavaju na tom nivou. I to je jedno od pitanja, ako ja smem da sugerišem Vladi Republike Srbije, koje moramo dinamično da posmatramo.
Kad je u pitanju privredni ambijent, pa, koliko ja znam, PDV u Hrvatskoj je veći nego u Srbiji, u Mađarskoj je veći nego u Srbiji.
(Radoslav Milojičić: Kolike su plate?)
Molim? Recite. Kolike su prosečne plate tamo? Pa, da nas nisu bombardovali iz Mađarske, i kod nas bi bilo više.
Znači, mi moramo da govorimo o realnosti. Stići ćemo mi. Nije srpska ekonomija manja od hrvatske ekonomije. Mi sa tim treba da se poredimo, a imaju i more? Govorim o ukupnom obimu. Mogu oni imati nešto veće plate, a kolika im je kupovna moć? Koliko košta struja? Možemo redom da idemo. Koliko koštaju komunalije? Znate, standard života se ne meri tako kako bi to ispalite pa ljudi ne razumeju o čemu pričate. Pivo je skuplje nego kod nas, verujte mi. To bar znam.
Dakle, šta je suština kod ovih zarada? Moramo da pomognemo opštom atmosferom i realnom sektoru. Ovde se povela polemika – koliko treba polemisati o nekim stvarima i ako se ne varam ovde je predloženo da se stopa zarada sa 63% smanji na 62%. Kaže – smešno. To je istorijska stvar. Prvi put za 40 godina razmatramo smanjenje stope doprinosa na zarade sa 63% na 62%. Ako se ne varam, gospodine ministre, to je 12 milijardi. Ako preračunamo na dinare, to je 100 miliona evra. Da počnemo sa 100 miliona evra.
Nije ovde baš najjasnije zapisano, ali želim da podržim, predviđeno je mogućih 200 miliona evra u ekologiju. To je 63 prečistača. To pozdravljamo. To su pare koje će biti utrošene u unutrašnjem BDP Srbije za povećanje.
Predviđeno je potencijalno još dodatnih 200 miliona evra za kupovinu opreme u zdravstvu. Zar to nije ono što tražimo? Nemamo milijarde, ali imamo 200 miliona. Da li je tačno da je urađena dobra obnova Kliničkog centra u Nišu? Ja kao lokalpatriota se zalažem da Novi Sad dobije više, a još manje imam protiv da se obnovi i Klinički centar u Beogradu. Zašto? Jer jedna takva ustanova ide po standardu na dva miliona stanovnika, taman te tri bi trebale da omoguće podizanje stepena zdravstvene usluge. Vidim da su neke pare planirane i za opšte bolnice, koje bi takođe trebale da budu nešto što bi trebalo da približi zdravstvenu politiku građanima.
Oko još nekih stvari ovde možemo da polemišemo. Hteo bih samo da kažem što se tiče projekta gasne infrastrukture, koja će biti izgrađena ovde na teritoriji Srbije od Bugarske do mađarske granice, da ne mešamo neke stvari. Dakle, Srbija može da razmatra tri pravca i ona su prisutna u strategiji. Jedan je interkonekcija Niš-Dimitrovgrad-Sofija koja se radi i ona je trenutno grant Evropske komisije. Zašto grant? Zato što taj evropsko-američki pravac snabdevanja gasom Srbije trenutno ne raspolaže određenim količinama gasa, nije komercijalan, ali će Republika Srbija uraditi svoju obavezu i svih 80,5 miliona, nešto uz grant, nešto što ćemo mi platiti, uradiće taj gasni pravac da bismo imali druge oblike snabdevanja gasom.
Što se tiče komercijalnog projekta, koji nije nikakav jedinstveni projekat, i ministar Antić je dobro rekao, ne treba da povezujemo te stvari, taj projekat se radi po potpuno evropskim pravilima, radi se kao deo infrastrukture koji će biti rađen kao deo povećanja transportnih kapaciteta Republike Srbije kad su u pitanju gasovodi, dakle, naš projekat, srpski projekat, da, radiće ga rusko-srpska firma, ali uobičajeno je, i to možete da pogledate, to su javni podaci na sajtu Agencije za energetiku, predviđa se trošak od milijardu i 80 miliona evra za taj projekata. Tačno je da treba da bude gotov 15. decembra iduće godine, ali uobičajeno je, kad se rade tako velike infrastrukture, 30% je ulog akcionara, 70% je finansiranje tzv. projektno finansiranje.
Da li ćemo se mi baviti nekim brigdž lanom, pošto moramo za osam meseci to sve da završimo ili bilo čime drugim, važno je da Srbija u tom projektu, zajedno za Bugarskom, da dobro idu stvari, zajedno sa Turskom koja gradi kopneni deo u Botošu, kao što smo se dogovorili, i izgradi gasnu infrastrukturu, jer ovo je prvi put da će Srbija doći u poziciju da bude tranzitna zemlja, a ne zemlja u kojoj završava neka cevi i kraj i pomozi Bože.
U perspektivi, pošto i Rumuni vrši istraživanje, dovoljni su sami sebi, planiramo interkonekciju sa Rumunijom. Povećaćemo je, a za to nisu potrebne državne pare, kapacitet Banatskog Dvora na 750 miliona metara kubnih, odnosno u drugoj fazi na milijardu metara kubnih, a to je 50% godišnje proizvodnje potrošnje Republike Srbije. Ako bude prošao taj veliki gasovod, gradićemo još jedno skladište od milijardu kubnih metara u Itebeju, to je dve milijarde, to je trenutno godišnja potrošnja gasa iz uvoza Republike Srbije.
Prema tome, ove godine, ako ste gledali podatke koji su zvanično objavljeni, javni sektor je bolje radio i odbacuje značajan profit. Nije to još do kraja dobro, polako ulazimo da se izlazi iz tih socijalnih efekata socijalne politike, koja je još uvek prisutna u „Srbijagasu“. Moraćemo da vidimo da EPS poveća investicije i nažalost u perspektivi se mora razmatrati jedna druga cena električne energije da bi EPS postao ono što treba da bude, samoodrživi sistem koji odbacuje veliku količinu društvenog proizvoda. Nadam sa da će i naftna industrija Srbije u sve investicije, koje sada ima, a nisu male i u centralu i duboku preradu, postati regionalna naftna kompanija što je bio njen cilj i time bi u stvari bili ispunjeni ciljevi koji su bili potpisani u okviru međudržavnog sporazuma.
Neću sada trošiti više vremena, možemo da obrazlažemo i nekoliko drugih stvari. Mislim da je najvažnija stvar, koju smo mi sada uradili, da smo najzad počeli u budžetu da trošimo onoliko koliko u državi proizvodimo i da stvaramo sistemske uslove, uključujući i poreske olakšice, da imamo više ulaganja.
Izvinjavam se, jedan parametar sam preskočio da komentarišem.
Ako je nama deficit u razmeni sa inostranstvom pokrilo ulaganje stranih investicija, a razumeo sam da jeste, da je čak bilo nešto 200 miliona evra, stranih investicija je bilo više, nego što je bilo deficita, to je fantastičan podatak. To znači da mala i srednja privreda, koju možda nismo odmah prepoznali, radi svoj posao. Ovde je velika polemika oko koliko građana odlazi, iz Rumunije odlazi veliki broj građana, nažalost, odlazi iz Srbije, odlazi iz Hrvatske, ali želim da spomenem jedan podatak, mi treba da uradimo sve da sačuvamo svaku pametnu glavu u Srbiji.
Mislim da će ove godine, što zvanično, što nezvanično, IT sektor u Srbiji, koji se razvija, a pozdravljam izgradnju Tehnološkog parka u Novom Sadu, prebaciti milijardu evra. To košta neku električnu energiju, a u stvari prodajemo svoje znanje. Ta grana, ja bih je nazvao industrije, će sigurno da raste. I, ono u čemu treba u narednom periodu da posvetimo posebnu pažnju, to sam samo usput spomenuo, i mislim da država treba da ima odgovarajuće planove za razvoj te, hajde da nazovemo sekundarna ili tercijalna prerada poljoprivrednih proizvoda.
Koliko sam razumeo, mi sad uz dobru cenu imamo ogromne viškove žita i kukuruza u Srbiji. Kukuruz ćemo da izvezemo, cene su odlične, ali onda treba pomoći i tim seljacima da kroz industriju koja je u Srbiji organizovana ne prodajemo više žito, nego da prodajemo bonžitu.
Mislim da velike rezerve za stvaranje dodatne vrednosti dodatne vrednosti u stvari leže u preradi onoga što naša poljoprivreda proizvode. U tom smislu, mislim da u narednoj godini ovaj budžet ćemo doneti, i u 2021. godini, treba u značajnoj meri, ako se stvore uslovi, povećati dotacije ili donacije, kako god hoćete, poljoprivrednim proizvođačima. Hvala, izvinjavam se.
Ja bih, samo da gospodin Đurišić…
Dobro, kolega Đurišiću, pošto ste tražili neka objašnjenja, zaboleće vas ruka od tog Poslovnika.

Kao što ste videli, sve vlade od 2008. godine su se zaduživale po osnovu tekuće likvidnosti „Srbijagasa“. Ako vas baš interesuju kamatne stope, ove su povoljnije i jeste ovo transparentnije zapisano. Ranije smo prikazivali samo ugovore.

Ja samo želim da vam kažem da je socijalna politika, koja je vođena kroz „Srbijagas“ kao skriveni fiskalni deficit Vlade Republike Srbije, počela 2008. godine.

Kada bismo danas gledali bilanse „Srbijagasa“, bez ovih zaduženja banaka, nama privreda, građani, toplane i ostali duguju milijardu i 300 miliona evra. Realno gledano, od preduzeća u restrukturiranju, a to su ta radna mesta za koja se često borimo, zavisno od toga da li smo vlast ili opozicija, objektivno neće biti sve naplativa potraživanja i zato postoji plan, i ja ću nekoliko reči da kažem o tome, da se izvrši finansijsko restrukturiranje „Srbijagasa“ i da se „Srbijagas“, u skladu sa novim Zakonom o energetici, isto tako restrukturira, odnosno upodobi, podeli po energetskim delatnostima.

Ja sam pogledao ovaj zakon i razumem nestrpljenje kolega. U stvari, ovo briše se, ne treba da se uzme zaduženje za „Srbijagas“ nikako, ali, izvinite, mi i nemamo sa čim da platimo ruski gas, a preuzeli smo obavezu ove godine 100 miliona zato što nam toplane u ovom momentu duguju 150 miliona evra i zato što će taj dug do kraja grejne sezone rasti.

Ukoliko biste gledali garancije koje „Srbijagas“ može da uzme od škola, bolnica, preduzeća u restrukturiranju, ne mogu da daju nikakve garancije. Ili, ako hoćete od socijalnih ustanova, krenite redom, državnih ustanova, su obične menice, kao i toplane što nam daju.

Vi znate da izdavanje menice bez pokrića je krivično delo. Odmah možemo da uhapsimo preko hiljadu direktora škola, bolnica i svega ostalog zato što su se deca grejala, zato što su se gradovi grejali, zato što se vodila neka socijalna politika koja je preskupa.

Ova Vlada je jednostavno napravila jedan plan u saradnji sa „Srbijagasom“ i ja sada želim da ga izložim gde sa ovom preskupom socijalnom politikom mora da se prestane. Reći ću vam situaciju sa „Petrohemijom“. To nije nikakva tajna. Duguje 250 miliona „Srbijagasu“, duguje 250 miliona NIS-u. Plate su dva miliona evra na mesečnom nivou.

Bolje bi bilo da smo umesto vođenja skupe socijalne politike, koja je počela 2008. godine, te pare potrošili da razvijamo ta ista industrijska postrojenja. Gospodo iz DS, bili smo zajedno u Vladi, nismo donosili takve odluke. Bilo je jednostavnije pustiti da nešto izlazi kroz prozor ili kroz dimnjak nego se opredeliti za korporativne garancije recimo zajedno sa NIS, pa bismo sa tih 500 miliona duga prema „Srbijagasu“ i prema NIS-u i 300 miliona prema državi, tamo gde je „Petrohemija“ napravili Katar, odnosno napravili bi preduzeće koje bi bilo profitabilno. Jednostavno, nismo tako radili. Opredeljivali smo se da čuvamo ta radna mesta. Preskupo. Da su ti radnici dve godine otišli na godišnji odmor, a da smo napravili fabriku polipropilena ili polietilena, koja nam treba da napravimo sada uspešan ciklus, ti radnici bi koštali 50 miliona, a mi smo potrošili 250 samo iz „Srbijagasa“ i 250 miliona iz NIS-a. Znači, ne može dalje tako.

Ako hoćemo da sutra bude snabdeven Banatski dvor, vama da biste ga napunili, doduše, imam dobre vesti, gospodine ministre, u narednom kvartalu će gas biti 340 dolara, u onom sledećem 275. Prema tome, ima i dobrih vesti i u toj sferi. Sa rusima su svi aranžmani potvrđeni u smislu fleksibilnosti isporuka. Ja moram da vam kažem da su nam otpisali, zahvaljujući razgovorima premijera i predsednika, 60 miliona evra kamata po osnovu ne preuzetog gasa i po osnovu finansijskog zaduženja, dakle, klasičnih kamata.

Šta mi sada želimo? Mi želimo da od 1. januara nema više novih zaduženja za „Srbijagas“. Šta to znači? To znači da gas mora da bude plaćen, a to neće ići tako lako. Jedno vreme će nam trebati jedan finansijski amortizer uz količine gasa koje imamo u Banatskom dvoru jer neće moći sve, na primer, toplane da plate gas jer mi isporučujemo njima gas četiri meseca, a oni kod potrošača naplaćuju celu godinu. Dakle, moraćemo nekako da napravimo takvu finansijsku likvidnost „Srbijagasa“ koja će omogućiti da mi to sve izdržimo dok ne uhvatimo korak sa toplanama i dok se ne završi priča oko restrukturiranja javnih preduzeća u restrukturiranju.

Šta je dalje važno da se kaže oko ovoga? Pitali ste ovde za dolare zašto smo se zaduživali. Ne verujem da će FED podizati kamatne stope više nego što će to raditi Evropska centralna banka, naprotiv, ali oko toga možemo da pričamo koliko god hoćete.

Šta je još važno? Ono što želim da saopštim i vama kao poslanicima, nemoguće je i da „Srbijagas“ bude najnezaštićeniji poverilac na svetu. Prema tome, i mi ćemo uvesti bankarske garancije. S druge strane, mi moramo deo duga da vratimo. Oko 600 miliona evra je samo razlika u prethodne četiri godine za isporučeni gas u nerealnoj ceni. Dve stotine miliona evra je dato za kapital koji je pozajmljen po ovim kreditnim osnovama. To mora da se prekine. Prema tome, nisu ove pare uzete, kao što kolege hoće da kažu, bezrazložno ili da bi ih neko potrošio za nekakve plate ili bilo šta. Naprotiv, cena transporta gasa na srpskom sistemu i međunarodni deo mora da poraste na dva dinara da bi bila realna. Sa tih dva dinara ćemo, kako smo se i dogovorili, gospodine ministre, vraćati 60 miliona evra obaveze „Srbijagasa“ na godišnjem nivou.

Takođe, mrežarine na osnovu procenjene imovine treba da donesu prihod negde oko četiri milijarde, čime će se održati deo investicionih ciklusa i još ćemo poraditi na tome da uprosečimo cenu gasa sa ostalim distributerima.

Govorim o tome da će „Srbijagas“ kao kompanija najzad, koliko god to delovalo nepopularno, izaći iz dežurnog krivca i za budžet i za naslovne strane novina, i biti efikasno vođena kompanija koja će pomoći da se deficit u budžetu vodi u skladu sa onim što je dogovoreno sa MMF-om.

Prema tome, možemo mi, ja ću se javljati po amandmanima ako treba, nikakav problem nije, moramo da shvatimo jednu stvar, ukoliko želimo da restrukturiramo tu kompaniju, ukoliko želimo da zaštitimo naše tržište da ono ne bude ni špekulativno, ni nestabilno, u smislu snabdevanja gasa, nama je nužno ovih 200 miliona da bi pomogli i toplanama i školama i bolnicama, i preduzećima u restrukturiranju, dok ne nađu strateškog partnera. Recimo, ubrzo treba da počne da radi „Železara“. Ona troši trenutno oko četiri miliona gasa mesečno, ne može da ga plati. Moramo da izdržimo još toliko da ne bi sva ta preduzeća jednostavno propala.

Molim kolege, koliko god da je to interesantno u ovo vampirsko doba, ovde nema ništa drugo osim popisa banaka i kamata. Stvarno su, što kaže kolega Babić, pošteno popisane i date kamate i kamatne stope su prosečno manje.

Ako je cilj sama priča zašto je u dolarima, tako je bilo predviđeno. Ako sada gledate kako će se ponašati, znači, mi već sada znamo da će Evropska banka morati da emituje dodatne količine novca. Ne znamo kako će se kretati sam euribor, verovatno neće ići nešto mnogo gore, znači u smislu povećanja, ali ni FED neće štampati novac, jer im to ne treba.

Prema tome, nije nikakva velika greška, što smo se zadužili u dolarima. Zašto? Zato što mi taj gas inače plaćamo u dolarima, a većina naših kredita je indeksirana u evrima. Prema tome, ovde je stvar čista.

Još nešto da vam kažem, verovatno ćemo u narednom periodu, ukoliko nam to odobri Ministarstvo finansija, da bi stvari bile čiste prema „Srbijagasu“, jer su nama gubici po osnovu kursnih razlika negde oko 150 miliona evra, deo koji se odnosi na plaćanje gasa, treba razmisliti da počnemo i mi da fakturišemo u dolarima. Jer, te depresijacije dinara, dolara i evra, su za tri godine su napravili 150 miliona duga kada je u pitanju „Srbijagas“. Tako izgleda kratka slika.

Ukoliko želimo da ispunimo dogovor sa Vladom Republike Srbije ove mere koje sam sada naveo moraju se poštovati, a ovaj kredit treba da nam posluži kao finansijski amortizer da bismo iduću godinu do kraja godine zaista izašli na zelenu granu. Hvala na pažnji.
Svejedno, ili da koristim još onih sedam minuta što mi je ostalo? Ali, objašnjenje…
Samo želim da objasnim pitanje koje je postavio kolega. Znate šta, kada pregovarate sa bankama i kad prikažete preduzeće koje već duguje 600, 700, 800 miliona evra, bez obzira na državnu garanciju, to se smatra visokom izloženošću.

Moram da vam kažem da smo mi, da bismo došli do ovog kredita od 200 miliona, faktički morali da radimo iz dva puta, kako bih to rekao, jer na prvom konkursu neke banke su imale političke uslove, tipa da uvedemo sankcije Rusiji i slične stvari. Otuda smo razgovarali sa „Intezom“ dva puta, da se skinu ti uslovi tipa uvođenja sankcija Rusiji i slične stvari. Kolege iz Vlade koje su učestvovale u tim pregovorima znaju o čemu se radi.

Prema tome, s obzirom na to koliko je „Srbijagas“ u smislu duga, bez obzira na državnu garanciju, izložen prema bankama, ja tvrdim da su ovi krediti ispregovarani sa odličnim uslovima, možete ih zvati i transparentnim i u ovim uslovima teško da prema „Srbijagasu“ možemo ići sa boljim kamatnim stopama. Jednostavno je to tako. Pregovaralo se najbolje što se moglo. I ja se nadam da ovaj odgovor zadovoljava razliku i u kamatama, jer banke različito postupaju. Već su dosta izložene te iste banke koje su tu upisane sa kreditima, naročito „Inteza“, prema „Srbijagasu“.

Ponavljam, nismo oštećeni, jer mi inače plaćamo gas u dolari. Šta god da smo uradili suma novca bi bila ista, kao što vidite otvara se…
… prema Narodnoj banci.
Dakle, gospodine Đurišiću, sve to što čitate su krosborderi. Ceo bankarski sistem Srbije sada da izvrnete naopako ne biste mogli da nađete te pare kod jedne banke i da ih tako ispregovarate. To što imate, vi to čitate kao posrednik, to uopšte nije neuobičajen bankarski posao, niti smo ga dobili po značajno većoj kamatnoj stopi. Banke pozajmljuju bankama. Dakle, radi se tu o nekom ko se može tako postaviti, ali to jednostavno nije neuobičajen bankarski posao. Jednostavno, naše banke nemaju potencijal da u ovom momentu naročito ukoliko se radi o dolarima, da toliko nađete onoga što mi zovemo domaće banke, da izbace to na tržište. Prema tome, ne sumnjajte da se ovde radi o bilo čemu što je neuobičajeni bankarski posao koji je svetska praksa. Nismo to izmislili mi u Srbiji. hvala.
Moram da kažem da sam veoma iznenađen, ranije smo slušali druge diskusije na tu temu.

Imam jedno pitanje za kolegu, ako on na to želi da odgovori. Da li vi smatrate da mi treba da se smrznemo u toku ove godine, jer ako ne budemo platili gas, šta treba da uradimo. Isto što je Putin uradio, zavrnemo ventil. Da li hoćete da to uradimo u školama, bolnicama, preduzećima, socijalnim ustanovama, kome?

Dajte molim vas kad već, ja razumem opoziciono delovanje, ali hajde da vidimo o čemu pričamo. Vrlo jasno smo rekli, znači, imamo plan kako ćemo „Srbijagas“ finansijski da restrukturiramo, dao sam čak i detalje. Imamo deo kojim ćemo pomagati Vladi da smanjuje deficit, deo svojih obaveza vratiti. Znate šta je alternativa tome, da onih 600 miliona koje su potrošači povukli kao nerealnu cenu, to su pravila Agencije za energetiku prenesemo na kupca. Pa, koliko će onda biti taj gas dok se tih 600 miliona ne skupi i u kom periodu? Jel u periodu otplate bankarskih kredita?

Prema tome, ja vas molim, ja mislim da smo mi 45% zaduženja prošli za vreme prošle i pretprošle Vlade. Mislim da ćemo morati da idemo i do nekih 70% da bi se uspostavila finansijska ravnoteža troškova razduženja i svega. To smo javno saopštili. Ako je cilj cele ove priče, samo da izađemo sa opozicionim stavovima i da kažemo – mi smo zato da se briše i da se više ne zadužujemo, ja molim da se onda još jednom razmisli šta je alternativa. Alternativa je ili da se svi ti troškovi koji su ranije vođeni kao socijalna politika prenesu na kupca, a druga alternativa je da država kroz ovaj finansijski amortizer i omogućavanje jedno godinu dana „Srbijagasu“ daha, zaista dođemo da dođemo do toga da to bude profitabilna kompanija, onako kako to od nas Vlada Republike Srbije traži.

Prema tome, bez tog zaduženja, to nije moguće sprovesti. Alternativa ovome jeste da nemamo gasa i da ne možemo da napunimo Banatski Dvor.
Čisto da svi znate oko ovog razmišljanja, pa Banatski Dvor je bio napunjen do kraja. Svi ugovori sa ruskim partnerima su na vreme napravljeni. Kod nas je problem ovde što ovaj kredit treba da posluži, da presečemo dalju praksu vođenja socijalne politike kroz „Srbijagas“. Bez tih sredstava, bez obezbeđivanja realne tekuće likvidnosti, uključujući u to i punjenje Banatskog Dvora u toku leta, mi to ne  možemo da restrukturiramo „Srbijagas“ i da sve to odradimo ukoliko nemamo ova sredstva.

Prema tome, samo bih molio da ne zamenjujemo teze. Dakle, vrlo jasno se zadužujemo i na vreme smo razmišljali o mogućem ukrajinskom scenariju, jer smo napunili Banatski Dvor i napravili sa kolegama iz okruženja Mola i drugih mađarskih trgovaca, recimo, alternativu u slučaju da dođe do ukrajinskog scenarija. Podsećam vas na 2009. godinu kada je bio zabranjen gas. Koliko smo bili spremni da ga platimo.

Prema tome, energetska budućnost, odnosno bezbednost zemlje se plaća i mislim da se ovom preskupom socijalnom politikom u „Srbijagasu “, da prekinemo i ova sredstva su namenjena tome. Ako ćemo da pričamo o bruto bilansima onda možemo da se uključimo i u to koliko smo se kad zadužili nije problem. Ovde pričamo o tome zašto uzimamo konkretno ovih 200 miliona. Namena je vrlo jasna sa detaljnim planom usaglašeni i sa Vladom Republike Srbije. Hvala vam.