NATAŠA VUČKOVIĆ

Demokratska stranka

Rođena je 11. januara 1967. godine u Zagrebu.

Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1990, a advokat je od 1994. godine. Diplomu specijaliste za evropsko pravo stekla ja na Evropskom univerzitetu u Nansiju 2006. godine.

Od 1990. do 1994. politički je aktivna u Demokratskoj stranci. Bila je sekretar za međunarodnu saradnju DS 1991−1994 i sekretar Predsedništva Stranke. Jedan je od osnivača Demokratskog centra 1996. godine, a od ujedinjenja Demokratske stranke i Demokratskog centra, u Demokratskoj stranci je bila članica Izvršnog odbora. Na Skupštini Stranke 2006. godine izabrana je za članicu Glavnog odbora. Članica je Opštinskog odbora Savski venac. Septembra 2011. na sednici Predsedništva DS izabrana je za članicu Predsedništva Demokratske stranke.

Od 1994. izuzetno je aktivna u civilnom društvu kada sa grupom prijatelja osniva Fond Centar za demokratiju – nevladinu organizaciju za razvoj civilnog društva. Od osnivanja Fonda obavlja funkciju generalnog sekretara.

U periodu od 2001. do 2003. bila je savetnica za međunarodnu saradnju u kabinetu Predsednika Skupštine SRJ/Srbije i Crne Gore. Na lokalnim izborima 2004. izabrana je za odbornicu Skupštine Grada Beograda. Bila je poslanica u Narodnoj skupštini Republike Srbije u sazivu od 14.2.2007. Na parlamentarnim izborima 11. maja 2008. ponovo je izabrana za poslanicu u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Na sednici Parlamentarne skupštine Saveta Evrope održanoj 23. januara 2012. izabrana je za potpredsednicu Parlamentarne skupštine Saveta Evrope. Članica je Delegacije u Parlamentarnoj skupštini Frankofonije.

U skupštinskom sazivu od 2008. kao skupštinska poslanica bila je zamenica člana u Odboru za ustavna pitanja, Odboru za odbranu i bezbednost, Odboru za prosvetu. Narodna poslanica i u sazivu 2012-2014, 2014-2016, a na to mesto je izabrana i nakon vanrednih parlamentarnih izbora održanim 24. aprila 2016. godine.

Živi u Beogradu.
Poslednji put ažurirano: 29.11.2019, 16:09

Osnovne informacije

Statistika

  • 13
  • 3
  • 5 postavljeno / 0 odgovoreno

Pitanja građana

Poziv poslanicima i poslanicama da podrže amandmane organizacije CRTA

čeka se odgovor 4 godine i 3 meseca i 27 dana

Poštovana gospođo Vučković, U proceduri Narodne skupštine Republike Srbije nalaze se dva predloga zakona od velikog značaja za izborni proces - Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o sprečavanju korup...

Pitanje udruženja u vezi uzgoja životinja isključivo radi proizvodnje krzna

čeka se odgovor 5 godina i 6 meseci i 23 dana

Poštovana, Pišem Vam u ime udruženja Sloboda za životinje, a povodom pitanja zakonske zabrane uzgoja životinja isključivo radi krzna koje je trenutno aktuelno u našoj zemlji. Zanima me kakav je Vaš stav po pitanju uzgoja životinja isključivo radi krzna u Srbiji i kako biste glasali ukolik...

Pismo poslanicima - pitanja za vladu

čeka se odgovor 6 godina i 5 meseci i 2 dana

Poštovani/a, Obraćamo Vam se, kao predstavniku/ci građana, da na sednici za postavljanje poslaničkih pitanja poslednjeg četvrtka u mesecu (26. oktobra 2017. godine), iskoristite vaše poslaničko pravo i postavite ova pitanja predstavnicima Vlade Republike Srbije u ime nas građana.

VIDI SVE POSTAVI PITANJE

Treća sednica Drugog redovnog zasedanja , 02.11.2018.

Zahvaljujem, predsedavajući.

Gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, zakoni o kojima mi danas ovde razgovaramo, a mislim da je više od 20 tačaka dnevnog reda objedinjeno u jednu, trebalo bi da doprinesu vladavini prava, trebalo bi da doprinesu sigurnosti pravnog poretka i sigurnosti svakog pojedinca. Mnogo je takvih zakona na ovom današnjem dnevnom redu. Mnogi od njih su deo nacionalnog programa za usvajanje pravnih tekovina EU, koji program, naravno, podržavam kao i većina poslanika sa liste koju predstavljam.

Međutim, već sama činjenica da mi ovih 28 zakona i odluka o kojima treba da razgovaramo, razgovaramo ovako đuture, objedinjeno. Nameće se pitanje, da li je Vladi stvarno stalo do vladavine prava i da li je ovom parlamentu stalo do vladavine prava. Jedna od mojih prethodnica je rekla da se traže najbolja rešenja i da se očekuje i valja se čuti, mišljenje poslanika, računa se i mišljenje poslanika iz opozicije, naravno. Kako je moguće da mislite da čujete naše mišljenje o svim ovih zakonima kada ovako na ovaj način o njima razgovaramo.

Nemam naravno vremena da govorim o više njih jer i moje kolege žele da govore i ja ću se fokusirati samo na jedna od njih. Na jedna koji je najopasniji, koji sadrži jednu veliku opasnost i mogućnost ogromnih zloupotreba, na planu urušavanja ljudskih osnovnih prava u ovoj zemlji, a to je pravo na privatnost i pravo na zaštitu podataka o ličnosti.

Vi znate, sećate se verovatno da je već ranije Ustavni sud, 2012. godine, ovaj sadašnji zakon koji je donet u prethodno vreme oglasio da su neke odredbe neustavne upravo zbog toga što se pravo zaštite podataka o ličnosti može ograničiti samo zakonom. Ne razumljivo mi je da ponovo pravite sada istu grešku i moje pitanje, da li očekujete da će Ustavni sud ponovo ovo proglasiti neustavnim. Zašto? Zato što ste vi u članu 40. kad kažete, mogu se ograničiti prava, izbacili reč – zakon. Što znači da prava mogu da se ograniče bilo kojim drugim pravnim tekstom, znači, uredbom i tako dalje.

To je vrlo opasno zato što vi time zadirete pre svega u ustavna prava građana i zadirete u ono što je na kraju krajeva i evropskom konvencijom čija je Republika Srbija potpisnica proklamovano i utvrđeno, a da se javne vlasti ne smeju mešati u pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života građana osim ako je takvo mešanje predviđeno zakonom.

Mi smo u tom smislu podneli amandmane i verujem da će se u duhu ovoga što je predstavnica vladajuće većine rekla, voditi računa o najboljim rešenjima. A o najboljim rešenjima ne iz ugla Vlade, nego iz ugla građana. Moje duboko uverenje da ćemo ukoliko važne zakone budemo usvajali sa ovakvim manjkavostima, greškama i odredbama koje su suprotne Ustavom doprineti ne vladavini prava nego zapravo vladavini straha koje se u Srbiji razvija na razne načine i kroz razna polja i kroz medije i kroz institucije, pa na kraju krajeva, dobrim delom i kroz ovaj parlament.

Mislim da je vrlo važno da ovom članu 40. vodimo ozbiljnu raspravu i da mi je žao što nemamo više vremena da se posvetim ovom zakonu, da građanima kažemo šta je za njih tu opasno i zbog čega bi bilo bolje da se ovaj zakon promeni. Jako je veliki broj naših građana suočen sa time da ne zna kako da zaštiti svoja prava. Kada pogledate istraživanja Jurofaunda, ogroman broj naših građana izražava ozbiljnu sumnju, nevericu i nepoverenje prema institucijama pred kojima treba da traži zaštitu svojih prava. Ogroman broj siromašnih građana nema pristup pravdi i bez obzira što ćemo mi danas doneti zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, pristup pravdi je različitim sistemskim rešenjima ozbiljno ugrožena.

Prema tome, molim vas da zaista ozbiljno se posvetimo razmatranju ovih zakonskih predloga, upravo iz ugla onih ciljeva koje želimo da ostvarimo, a to je da harmonizujemo naš pravni poredak sa propisima EU, kako bismo ovu zemlju pomerili napred. Hvala.

Osmo vanredno zasedanje , 22.06.2018.

Zahvaljujem.

Gospodine predsedavajući, ova današnja sednica zakazana je sa dnevnim redom po metodi koja je već dobro poznata, a to je da veliki broj zakona, koji su suštinski važni za život građana i koji se tiču njihove egzistencije, njihove socijalne sigurnosti, porodice itd, nagomilaju se u jednoj tački dnevnog reda, tako da, naravno, kao narodni poslanici nemamo priliku da svima njima porazgovaramo sa dužnom pažnjom, a svaki od ovih zakona, koji je danas na dnevnom redu ove sednice, zaslužuje ozbiljnu, ozbiljnu raspravu.

Time se pridodaje činjenica da se na takav dnevni red, na samom vrhu tačke dnevnog reda nalazi zakon koji po svojoj prirodi ne pripada ovoj grupi zakona i ne sa njima zapravo ništa zajedničko, a to je zakon o ratnim memorijalima, koji zapravo treba da zamaskira brojna važna pitanja, koja mi kao narodni poslanici, naročito u amandmanskoj raspravi, želimo da sa vama iz većine razgovaramo.

Ja ću zato govoriti prvo o ovim zakonima iz oblasti rada i oblasti zaštitite porodice, a onda ću se vratiti na ovaj zakon koji ste stavili kao prvu tačku u okviru ove zajedničke tačke dnevnog reda.

Pre svega bih htela da govorim nešto o ovom zakonu o pojednostavljenom radnom angažmanu na sezonskim poslovima u određenim delatnostima.

Mi već od 2014. godine, kada su donete izmene i dopune Zakon o radu, iz DS govorimo stalno i jednu kritiku upućujemo vlasti, a to je zašto stalno rasparčavate tematiku zakona o radu? Zbog čega se stalno pojedine teme, izvlače pojedina pitanja, grupa pitanja je iz Zakona o radu, i regulišu posebnim zakonima?

Ta tendencija je vrlo poznata i ona jeste neoliberalna i postoji u mnogim državama koje danas tu, rekla bih, ideologiju, pre svega ekonomsku politiku primenjuju, a to proizvodi sledeće posledice - stvara jednu vrlo veliku konfuziju među svima onima koji Zakon o radu i shodne zakone treba da primenjuje, a naročito stvara vrlo veliku nesigurnost kod svih onih čija radna prava treba da budu štićena i zaštićena, zbog toga što su radnici, zaposleni ljudi vrlo slabo obavešteni o svojim pravima i teško im je da se snađu u moru propisa koji postoje.

Opet, s tim u vezi 2014. godine, kada smo donosili Zakon o radu, izmene i dopune, vi ste ga donosili, sami ste rekli - nedostaje zakon o agencijama, o privremenom zapošljavanju, a taj zakon je u planu svake Vlade od 2014. godine, a ovo do sada nije stigao na dnevni red naše Skupštine i stalno se formira jedna, pa druga radna grupa o jednom pitanju koje je vrlo važno i veliki broj naših građana i građanki radi upravo preko tih agencija i dalje deluje i ostvaruje ili ne ostvaruje svoja prava u jednoj sivoj zoni.

E, sada, donosimo ovaj zakon o pojednostavljenom radnom angažmanu sezonskih radnika koji ima, kako sam kao predlagač zakona kaže, jedan zadatak, a to je da smanji sivu zonu, odnosno da smanji rad na crno, odnosno da smanji nivo sive ekonomije u zemlji. I to je, naravno, jedan zadatak koji je za podršku, jedan cilj koji svako u ovom društvu treba da podrži zbog toga što je naš cilj da svi koji rade naravno plaćaju porez, a da, s druge strane, i svi oni koji rade po zakonu, imaju normalnu konkurenciju i da svi rade pod jednakim uslovima.

Međutim, ovde imamo nekoliko problema. Ovaj zakon potvrđuje jednu tezu koju mi takođe već dugo iznosimo, a to je da ova Vlada tvrdi kako želi da doprinese stvaranju novih radnih mesta u zapošljavanju i kako želi da stvori jednu bolju, radnu, poslovnu klimu za poslodavce.

Naše je ubeđenje da, prisvajanjem najoštrijih neoliberalnih principa u svom delovanju, ova Vlada zapravo čini sve ono što je poslodavcima po volji, ne pitajući na koji način će prava građana, odnosno prava zaposlenih biti zaštićena ili na koji način će ona biti ugrožena.

Ovo je vrlo važno pitanje. Ovaj zakon tiče se ljudi koji su možda najugroženiji, zbog toga što su teško zapošljivi, zbog toga što je njihov pristup tržištu rada vrlo mali, zbog toga što ne poseduje kvalifikacije. To su nadničari.

Ovaj zakon predviđa da će se smatrati da je sezonski radnik, odnosno nadničar zaključio usmeni ugovor o radu onog trenutka kada stupi na rad. Ja mislim da svi oni koji znaju nešto malo o pravu, znaju šta je i kakva je karakteristika usmenog dogovora, usmenog ugovora, ali kad pogledate same odredbe ovog zakona, pitate se kako će se on primenjivati u praksi i kako ćete vi obezbediti tim ljudimam koji vrlo često imaju slab nivo pismenosti, itd, da ostvaruju ta svoja prava.

Ovde se kaže da će potvrdu o radnom angažovanju poslodavac, na zahtev sezonskog radnika, njemu izdati. Znači, na zahtev. Ako on ne zna da uopšte treba da traži tu potvrdu, što verovatno neće znati, on tu potvrdu neće imati. Na koji način će on onda ostvariti svoje pravo na naknadu?

Kaže se da će se naknada isplatiti na kraju dana ili ako je drugačije ugovoreno u drugo vreme. Znači, ako je usmeni dogovor postignut na neki drugačiji rok, to će biti možda za deset dana ili dvadeset dana, kako će se to pravo ostvariti ukoliko poslodavac, prosto, kaže radniku – sada idi kući, nisi više potreban, a ovaj nije tražio potvrdu… Juče nam je rekao ministar – sezonski radnik će moći da proveri na portalu da li ga je poslodavac prijavio. Pa, to su ljudi slabe pismenosti. Teško se potpisuju, a kamoli da idu na neke portale. Hajde da imamo neku svest o realnosti o kojoj govorimo i u kojoj živimo.

Dakle, za podršku je ideja da se ovde uvede više zakona, ali i više pravde, odnosno više poštovanje pojedinačnih prava. To je ono što je nama vrlo važno.

Mislim da je vrlo važno da imamo u vidu sledeće. Ovaj zakon se sada donosi, pred ovu sezonu velikih poljoprivrednih radova. Mi znamo da imamo veliki broj priliva zaposlenih obično u avgustu i septembru mesecu zbog poljoprivrednih radova.

Postavlja se pitanje kako će se meriti uspešnost ovog zakona. Moja je procena i moja je bojazan, živi bili pa videli, da ćemo dogodine imati izmene i dopune ovog zakona zbog ozbiljnih kršenja radnih prava i ozbiljnih problema koje će ovaj zakon proizvesti.

Ima jedno drugo pitanje – na koji način ćemo statistički regulisati analizu primene ovog zakona, s obzirom da se kaže, što je po mom mišljenju ispravno, da za vreme obavljanja poslova sezonski radnik se ne briše sa evidencije zaposlenih, niti se obustavlja isplata novčane naknade za vreme privremene nezaposlenosti? Da li će, s druge strane, on, po pravilima izrade ankete o radnoj snazi, smatrati se i zaposlenim u isto vreme ili ne? Dakle, postavljaju se neka pitanja praktične prirode. Mislim da bi bilo važno da dobijemo odgovore na ta pitanja.

Što se tiče Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom, mislim da svako ko zna u kakvom društvu živimo, gde je rizik od siromaštva ogroman, da svake godine raste broj građana i građanki i dece kojima je potrebna socijalna pomoć, s obzirom da, bez obzira na navodne napore Vlade da otvori nova radna mesta za ljude, imamo, naravno, svi svest i znanje o tome da ogroman broj ljudi radi za minorne plate i minorne zarade i da se od toga teško može živeti.

Dakle, svaka mera koja ima zadatak da na neki način finansijski podrži i olakša život ljudi, naravno da treba da bude podržana. U tom smislu ja podržavam u priličnoj meri zaista napore ministarke Đukić – Dejanović sa celom tom strategijom o podsticaju rađanja. Mislim da je to važno i da je to možda jedna od naših najvažnijih, rekla bih, patriotskih tema i da je ona mnogo važnijih od nekih drugih, koje nam se često kao takve nameću.

Međutim, postavlja se ovde jedno pitanje – na koji način ste, gospođo ministar, znam da ste vi ozbiljni kada pravite ovakve planove, s obzirom da se dugo znamo i dugo smo sarađivali, kako ste planirali da radite monitoring primene ovog zakona i njegovih efekata, u kojim periodima, kako ste planirali i šta su indikatori i mere za merenje uspešnosti ovog zakona i da li ćemo moći za godinu dana, recimo, od onog trenutka kada ga usvojimo, imati pregled kakve je efekte on doneo?

Zašto vas ja ovo pitam? Zato što, naročito ovaj roditeljski dodatak, on je jedna mera za koju nije jasno kome je u stvari namenjena, da li roditeljima ili deci, zato što odredbe zakona daju kontradiktoran odgovor na to pitanje i postavlja se sledeće pitanje. Imate jednu pomoć i podrazumevamo da se deca rađaju u jednoj porodici u relativno kratkom vremenskom periodu, dvoje, troje dece pretpostavljam da za šest, sedam godina dođu na svet, međutim, veliki udarac za roditelje i za porodicu nastaje onda kada oni krenu u školu, školovanje itd.

Mi smo neke mere koje su imale zadatak, takođe, pomoć deci, porodici upravo sa namerom podsticaja i demografskih prilika ukinuli, prosto. To su recimo besplatni udžbenici koji su bili slična mera, takođe namenjena svoj deci, jer sva deca imaju pravo na besplatno školovanje po Ustavu.

Dakle, moje pitanje –da li ste razmišljali o tome kako da se usklade mere u onom kasnijem dobu porodičnog života i razvoja dece? Mislim da je ono od velike važnosti.

Ono kad govorimo o demografiji i kad govorimo uopšte o prilikama koje u našem društvu postoje, juče nam je ministar Đorđević rekao o tome da mi treba sada da pravimo i spotove o tome, naravno, šta znači srećna porodica, da to nije pas nego su bračni par sa decom. Naravno, to su dobre mere i to svako treba da podrži i mnoge zemlje su to radile.

Međutim, glavna je klima koja postoji u društvu. Mi imamo, naravno, na pad nataliteta utiču brojni faktori, ali nemojmo izgubiti iz vida da egzodus mladih odavde počinje devedesetih godina zbog posledica katastrofalne politike koja je tada vođena. I tada smo izgubili jednu generaciju, sada gubimo drugu generaciju mladih ljudi koji u ogromnim brojevima i procentima odlaze u inostranstvo.

I sad kad vi pogledate te mlade ljude, oni se ne kompariraju, oni se ne porede više sa svojim vršnjacima ovde. Oni su deo globalnog sveta i oni se porede sa svojim vršnjacima van ove zemlje, u Evropi, u Americi, u razvijenom svetu. Kad njih pitate – šta ovde nije dobro, oni vam kažu – ne vidimo na koji način možemo da prevaziđemo rijaliti šou, informacije koje nam se plasiraju kao relevantne, jedan govor mržnje, jednu netoleranciju, jednu nemogućnost da se u ličnom pogledu razvijate.

Dakle, ono što predstavlja jednu dominantnu društvenu, medijsku klimu itd, što mlade ljude, naravno, na jedan način formira i tera ih da donose određene odluke o svom životu.

Dakle, opšta klima je takođe važna. Mislim da se tu nedovoljno radi i da se kroz ceo naš medijski sadržaj i kroz sve ono što se ovde pokazuje kao važno, zaista važno u onom dominantnom nekom smislu, zapravo šalje jedna vrlo negativna poruka mladim ljudima. I, to je nešto što čisto mislim da je suštinsko pitanje.

Na kraju o ovom zakonu, nemam vremena da govorim o Zakonu o mirnom rešavanju radnih sporova, imala bih o Zakonu o ratnim memorijalima. Mi smo nekoliko amandmana podneli, takođe, ali nećemo moći da izdržimo konkurenciju ogromnog broja vrlo neprihvatljivih amandmana SNS na ovaj zakon, međutim, ono što se nama čini jako loše, to je da je ovaj savet koji se planira da se formira sastavljen dominantno. Četiri od sedam članova saveta treba da budu iz reda državne uprave, a treba da odlučuju o vrlo važnim pitanjima, između ostalog i o uklanjanju ratnih memorijala.

Taj deo uklanjanja ratnih memorija uopšte nije obrazložen u zakonu, ne znamo na šta se tačno misli pod time, imajući u vidu veliki uticaj uprave u tom savetu i nameru uklanjanja ratnih memorijala, to stvara jedan utisak za velike manipulacije i zloupotrebe raznih vlasti, pa sada možda vaše, pa posle neke druge, koja će vrlo samovlasno i bez dovoljnih stručnih upliva informacija i kriterijuma donositi odluke o tome. U tom smislu smo podneli razne amandmane.

Hvala vam na pažnji.

Petnaesta posebna sednica , 29.05.2018.

Gospođo predsednice Vlade, kolege i koleginice narodni poslanici, ja se neću pridružiti čestitkama i pohvalama. Juče smo imali prilike da čujemo prezentacije životnog puta i rezultata kandidata za ministra finansija.

Podsetila bih da je u jedno istorijsko, herojsko vreme pre 100 godina jedan čovek postavio standard šta znači biti dobar ministar finansija. Bio je to dr Lazar Paču. On nije bio ekspert za finansije, nije bio ni ekonomista, bio je lekar, ali je bio u narodu, među građanima i među svojim kolegama ministrima poznat, prepoznat i priznat kao neverovatno pošten i neverovatno štedljiv čovek koji nije davao ni kralju, ni predsedniku Vlade, ni bilo kome da se meša u pitanje državnih para i državne kase. Cinici bi rekli – ko veruje u progres, ima razloga da sumnja.

Mi smo juče slušali o tome šta su sve razlozi i argumenti zbog kojih gospodin Siniša Mali treba da postane ministar finansija. Mene mnogo više zanimaju oni drugi razlozi koji govore o tome zašto gospodin Siniša Maline bi trebalo i ne bi smeo da postane ministar finansija. To su sva ona pitanja o kojima su govorile moje kolege juče. Naravno, da je tu pitanje Savamale, jedno koje nam najviše izlazi pred oči, zbog toga što se postavlja pitanje funkcionisanja pravne države i vladavine prava u jednoj državi. I to je ono što nas najviše zanima.

Ima nešto u ponašanju i političkom delovanju gospodina Siniše Malog, što ga nažalost nasuprot očiglednim kvalifikacijama, koje mi ne sporimo, i mogu da mu čestitam na svemu tome što je uspeo u svojoj biografiji naniže, ali postoji nešto u njegovom delovanju, njegovom činjenju što ga čini političi kontaminiranim, što ni sama njegova stranka ne može zapravo da anulira, što je pokazala i na poslednjim beogradskim izborima samom činjenicom kada imate tako uspešnog gradonačelnika, postoji političko pravilo da taj čovek vodi listu i da on bude nosilac kredibiliteta jedne stranke u glavnom gradu. Dakle, to je neko pravilo svakog političkog ponašanja.

Podsetila bih, kada poredimo to sa izjavama Aleksandra Vučića iz vremena kada je komentarisao krizu pravne države u Savamali, kada je rekao da je pozicija Siniše Malog dugoročno, zapravo, teško održiva.

Dakle, gospodin Siniša Mali, ukoliko bude izabran, a po svoj prilici će biti izabran za ministra finansija, doći će u priliku da upravlja našim novcem i novcem građana Srbije.

Ono što mene jako buni, i mislim da je jedno pitanje, na kraju krajeva, o čemu mi treba ovde da raspravljamo takođe, ali je i pitanje i za javnost i za sve one koji se bave tokovima političkog i ekonomskog života u Srbiji - koga on to zapravo predstavlja, s obzirom da nikada nije učestvovao u izborima, nikada nije bio biran, neposredno ili posredno, a s druge strane vidimo da očigledno ima neke veštine koje ga čine da vrlo uspešno iz jedne u drugu vladu opstaje, od jedne do druge vlade preživljava. Postavlja se onda realno pitanje - na koji to način njemu uspeva?

Ono što mene jako buni to je što smo mi svedoci toga da Aleksandar Vučić vrlo dobro zna da barata i upravlja i svojom i popularnošću i popularnošću SNS. Dakle, mene buni kako to da gospodin Vučić u ovoj situaciji ne vidi da predlaže, svi znamo da je Siniša Mali njegov predlog, kako to da ne vidi da je taj narušeni kredibilitet nešto što će se na kraju krajeva i njemu vratiti kao neka šteta.

Nas kao građane Srbije i kao narodne poslanike mora da zanima - šta je to što ste sve spremni da uradite na uštrb vladavine prava i na uštrb prava građana Srbije kako bi ste ovde zaštitili ono što je predatorski neoliberalni kapitalizam koji građane Srbije dovodi u bezizlaznu ekonomsku situaciju? Hvala na pažnji.

Imovinska karta

(Beograd, 30.01.2017.)

Funkcija Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija Izvor prihoda Interval Neto prihod Valuta Vreme obavljanja / od-do
Narodni poslanik Narodna skupština Republike Srbije Republika Mesečno 82000.00 RSD 03.06.2016 -
Odbornik Opština Savski venac Opština Mesečno 4000.00 RSD 04.06.2016 -