Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marijan Rističević

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram članove 103, 104, 105, 106. i 107.

Strpljivo sam čekao na povredu Poslovnika jedno 15 minuta. Dakle, gospodine predsedavajući, u buduće molim vas da obratite na to pažnju.

Javio sam se zbog vređanja profesora Atlagića.

Dakle, ja moram reći da su Srbi sa Kosova i Metohije, iz BiH, iz bivših jugoslovenskih republika silom prilika, rasturanjem Jugoslavije, složićete se svi, ostali bez jedinstvenog državljanstva, a da to se nije desilo njihovom željom ni krivicom. Za razliku od nekih Francusa, koji su svojom željom postali dvojni državljani, odnosno uzeli državljanstvo one druge zemlje i tako im Srbija postala rezervna država.

Gospodin koji je grubo vređao Atlagića je govorio i o nekoj izdaji, pa da vidimo kakva smo mi to čudna vrsta izdajnika. Jedni nam kažu da nismo dovoljno Rusi, drugi nam kažu da nismo dovoljno Evropljani. Valjda smo izdajnici zato što smo dovoljno Srbi?

Nismo mi pustili Kurtija i 2.108 terorista. Nismo mi puštajući ove, hapsili političko i vojno rukovodstvo i oficire i vojnike koji su branili Kosovo i Metohiju. To su radili oni. Nismo mi, gospodine predsedavajući, imenovali onog visokog hrvatskog časnika za načelnika Generalštaba. To su oni uradili. Nismo mi bili vlast 2008. godine. Kosovo nikad ne bi proglasilo nezavisnost da smo mi bili vlast. Nismo mi bili izdajnici, a oni neka se zamisle.

Ne tražim da se glasa.

Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gle čuda, prethodni govornik kada je nabrajao sve poslanike koji imaju dvojno državljanstvo, zaboravio je visokog hrvatskog časnika, „Begoje“, kako beše, što je učestvovao u bici za putovnicu. Jedinu bitku koju je dobio, taj visoki časnik, je bila bitka za putovnicu. Zato je on „Begoje putovničar“. Dakle, njega je, gle čuda, zaboravio. Verovatno tu miriše na neku koaliciju.

Dame i gospodo narodni poslanici, po pitanju Kosova i Metohije, a reklamiram član 27. znači predsedavajući upravlja sednicom, zaboravio je da prekine Miloša Jovanovića ne zato što je junački pobegao 1999. godine na agresorsku strana, njemu Francuska nije rezervna domovina, njemu je Srbija rezervna domovina, jer u Francuskoj sigurno ne radi ovo što radi ovde. Verovatno tamo ima izborno pravo koje osporava Srbima iz Republike Srpske.

13/3 DJ/MT

Ali, gle čuda, ja se ne ljutim ne što su Kurtija oslobodili, ne toliko što su oslobodili Kurtija i 2.108 terorista. To on, eto, kao ne zna, mogu ja da se ljutim, eto on to nije shvatio da je to bitno, ali ima tu još nešto, ono zbog čega sam ja zabrinut da može ponovo da se desi. Dakle, njegov predsednik u koga se kune, Koštunica, postao je predsednik, evo neka me ispravi kolega Dačić, postao je predsednik SRJ tako što je prethodno Srbima osporio sa Kosova i Metohije glasačko pravo, da li je tako gospodine Dačiću? Dakle, da bi postao predsednik SRJ odbio je sve glasove Srba sa Kosova i Metohije.

14/1 AL/LŽ 12.20-12.30

Tako je postao predsednik. Tako je dobio u prvom krugu više od polovine glasova, i to je sramota kada oni nastavljači te tradicije pričaju o pravima građana Srba sa Kosova i Metohije. Zato smatram da treba da se izjasnimo o njegovom ponašanju u danu za glasanje. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, ja se radujem što moja pokojna majka nije bila ponovo žrtva prethodnog govornika. To je čovek koji je meni opsovao nekoliko puta majku na prethodnoj sednici i pri tome nekoliko puta i zapretio.

Dokaz navodnog njegovog ne kažnjavanja je i to što tužilaštvo ni jednog trenutka nije pitalo, a bilo je 300 svedoka, da li treba da procesuiraju krivično delo pretnje? Koliko znam, pretnja je krivično delo, sem ako ga ne učini miljenik tužilaštva i sudova, Dragan Đilas. Dakle, čuvenom reformom i deformom za njegovo vreme imamo sudije koji su maltene članovi njegove stranke, a „Proglas“ je najbolji dokaz za to.

On nije kažnjen, ali sam zato ja kažnjen za govor u Narodnoj skupštini, a on nije kažnjen ni za pretnju. Dame i gospodo, on je rekao i reklamiram član 103, on je rekao i sledeće – tri tačke. Ja sam razumeo – tri pljačke, da je on govorio o tri pljačke koje je izvršio prilikom bogaćenja na seckanju magle. Dakle jedna tačka je RTS, gde je prodavao emisije itd. Druga tačka je prodaja reklama, a treća tačka je most na Adi.

Zamislite čoveka koji je dok je bio „kradonačelnik“ u svojim firmama prihodovao 700 miliona evra, a na ovom javnom delu dok je bio „kradonačelnik“ zadužio Beograd 1,16 milijardi. Znači, sa privatnom firmom bio uspešan, ali je nemilice pljačkao ono što je bilo u javnom sektoru i napravio takav minus.

Da zaključim svoj govor sledećom činjenicom, njegov kolega ministar, za vreme dok je bio ministar Velja Ilić je rekao: „Đilas je…“ Da ne citiram Velju Ilića do kraja, ali se sa njim u potpunosti slažem. Hvala.
Vratite mi vreme, ovi galame.

Dame i gospodo narodni poslanici, pre svega dragi naši gledaoci, vi koji gledate, vi koji morate da gledate ovo preko što ja vidim, ja mislim da neke od njih treba nositi u kavezu, ali Bože moj.

Gospodine predsedavajući, ispred ovog vašeg stola imate Ustav iz 1835. godine. U tom Ustavu piše ko može da bude deputat. Jedna od osobina kaže treba da budu najrazumniji. Da li ovi vama liče na te najrazumnije, a ja mislim da nerazumnima ne možemo da objasnimo da su nerazumni. Da se to može oni ne bi ni bili nerazumni.

Dame i gospodo, ja ne znam zašto prethodni govornik ovlašćeni iz poslaničke grupe nije u Drajzerovoj. Dakle, on umesto u Drajzerovoj da se leči od alkohola, on u Skupštini. Preko puta pijan Ćuta, knedle guta, očima koluta.

Dame i gospodo, ovo je njegov Šreder, zaboravio je samo nešto. Ova slika je od pre nego što je Aleksandar Vučić postao predsednik Vlade. Ovo je slika iz doba vladavine njegovog riđeg gospodara čiji je on postao dvorski sluga. Ovo su slike iz tog vremena. Ovo je Boris Tadić sa Šrederom. Dakle, oni su ga oslobodili odgovornosti, oni su ga legitimisali. Ma vi mislite da pijanci i deca ne lažu, ali ti lažeš.

Dame i gospodo, ovde su sa Ružicom Đinđić Šredera ni manje ni više već odveli u crkvu, u crkvu ste ga vodili, a sada prigovarate zašto smo mi dobri sa osobom koju ste vi legitimisali.

Dame i gospodo narodni poslanici, država je složen i dugo pravljen proizvod. Država je zajednica ljudi. Država nije vlasnik naroda. Narod je vlasnik države i narod na izborima odlučuje kome će svoju imovinu poveriti.

Očigledno je, a narod to dobro vidi, da njima to nikako ne može da poverite. Postojala su dva perioda, dame i gospodo, u novijoj istoriji ove države.

Evo ga opet pijan Ćuta očima koluta, knedle guta.

Postojala su dva perioda. U jednom periodu, imam ja svoje fotografije, dame i gospodo, u jednom periodu od 90-ih spolja su nas ugrožavali. Ugrožavali su naše nacionalne interese, otimali nam teritoriju i uvodili sankcije.

Dame i gospodo, a 2000. godine, došli su ovi ili ovi koji su sa onima, Đilasom i ekipom, koji su 2000. godine vršili vlast. Dok su nas ovi 90-ih godina spolja ugrožavali, otimali teritoriju, 2000. godina ovi su nas potkradali, bolje reći krali. Šta se desilo u proteklih nekoliko godina? Udružili su se oni koji su nas 90-te godine ugrožavali i udružili se sa ovima koji su nas 2000. godine potkradali. Iste su želje onih koji su nas 90-te godine ugrožavali, ponovo bi da ugroze naše vitalne nacionalne interese, a ovi što su nas potkradali 2000. godine, oni bi dopustili da se to nama desi pod uslovom da eto oni vrše vlast i nastave juriš na džepove naših građana.

Dame i gospodo, Srbiju ne mogu srušiti spolja ako im neko ne pomogne iznutra. Koliko ja vidim ovi spolja su i te kako voljni.

Da vas podsetim da je Nedićeva vlada bila okupaciona. Nedić je pristao da bude okupator u svojoj zemlji, ali okupacija je već bila izvršena. Dakle, silom prilike neko je morao da bude predsednik Vlade. U toj okupiranoj državi Nedić je pristao da bude, i žigosan je kao izdajnik, a ja vas pitam - kako da žigošemo one koje su sada tražili okupaciju? Traženje međunarodne istrage, traženje okupacije, to je narušavanje nezavisnosti, to je krivično delo iz člana 305. za koji je predviđeno 15 godina zatvora. Da sam vam ja malo više vlast, svi bi vi meni išli na tih 15 godina jer suštinski ugrožavate nezavisnost Republike Srbije.

Dame i gospodo narodni poslanici, Njegoš je rekao – ne bojim se ja vražijeg skota ma da ga je ko na gori lista, ja se bojim zlo domaćega. Verovatno je čovek bio vidovit i predvideo šta se sve može desiti u našem narodu.

Dame i gospodo, mi danas imamo njihovu predstavu. Oni govore o krađi izbora. Ja znam jednog lopova koji je krao izbore. Hoćete da vam kažem ko je taj lopov koji je krao izbore? Lopov koji krade izbore, krade mandate, jel tako? Ja znam jednog riđeg gospodara na čijem dvoru ste svi vi sada. Ja znam tog riđeg gospodara koji je, gde je Bulatović, pokrao, prevario Bulatovića za stranku. Evo neka vam on kaže. Uzeo je stranku od Bulatovića i prevario ga, ali istovremeno bez obzira što nije na izborima osvojio mandate, formirao je ovde poslanički klub od pet narodnih poslanika za koga je potrebno 70 hiljada glasova dobiti na izborima i zato vas pitam – ko je zasigurno bio kradljivac glasova? To je bio vaš riđi gospodar i to gospodin Bulatović može da potvrdi. Njega je prevario za stranku, a poslanike je preko svoje N1 i Nove S televizije na određeni način primorao da budu vidljivi, da budu sa njim na njegovom dvoru i oni su pristali na tu krađu koja je po poslaniku teška 14 hiljada.

Da li se varam ili ne? Tamo se smeje ovaj bečki dečak sa onog Hora bečkih dečaka. On se smeje. On se smeje i kada je ovaj govorio o izdaji, a da pitamo ko je to u februaru mesecu 2008. godine išao u Američku ambasadu i tražio da Albanci samo prolongiraju proglašenje nezavisnosti do drugog kruga izbora da Tadić bude izabran i tom prilikom govorio kako je Amerika svetionik demokratije? Sada je ovde u Beogradskoj skupštini promenio stranke, promenio je prebivalište, Boga oca je promenio, još samo pol nije promenio, ne bi me iznenadilo i da to uradi.

To su oni i oni nam pričaju o krađi izbora. Ja znam ko je pokrao glasove. To sam vam rekao, a nadam se da će i gospodin Bulatović na određeni način to potvrditi.

Vi ste govorili da pijani Ćuta je bio dremao, sada je i te kako aktivan.

Dame i gospodo, imamo Titovog goniča, Vladetu Jankovića. Kaže – naložio je studiju izvodljivosti rušenja, prebacivanja spomenika Stefanu Nemanji. Pa vi osnivača maltene srpske države vi želite da bacite u Marinkovu baru i onda se iznenađujete.

Nedić, o kome sam govorio, Nedić je bio okupacioni predsednik Vlade, ali je spašavao Srbe preko Drine. To su činjenice. Spasio je na hiljade, na desetine hiljada Srba preko Drine, a ovaj tamo general koji nije pametan ni posle bitke, on traži da Srbi nemaju pravo na glasaju. Ne samo on. Traži da Srbi i Republike Srpske i BiH, državljani Bosne nemaju pravo da glasaju u Srbiji. Evo šta kaže on, šta kaže još Ponoš, da ne kažem, kaže da su Srbi u Srebrenici počinili genocid. To kaže general koji nije pametan ni posle bitke.

Šta kaže gospođa nosilja izborne liste? Šta kaže gospođa nosilja? Kaže – zahtevam rezoluciju da se osudi genocid koji su izvršili Srbi u Srebrenici. To ste vi. To je vaše. Ja sam samo ogledalo koje vam pokazuje vaše ružno lice. Dogovor oko Kosova itd.

Nije za mene Ćuta strani plaćenik. Nije Ćuta strani plaćenik. Ne nije, on je šiptarski plaćenik. Ovde je priznao da od Hatija Abazija, poslanika Samoopredeljenja, je dobio novac. On nije strani plaćenik. Za mene su šiptari sa Kosova unutrašnje pitanje Srbije i za zato nije strani, već samo šiptarski plaćenik.

Dame i gospodo, u ovom prvom delu da zaključim, naša sveta zastava na kojoj su orlovi ne može da bude predstavljena kokošanerima. Vi da dođete na vlast naša bi himna bila – Bože sačuvaj, a naša lepa trobojka bi bila zastava bele boje. Naš narod će glasati i dalje da gradimo državu, da bude privredno, da bude ekonomski, da bude vojno jaka, da po kvalitetu života ne zaostaje puno za kvalitetom života građana EU. Ja ne branim vlast, nisam nikada bio izvršna vlast. Ja branim državu Srbiju i njeno pravo da postoji, vi je ugrožavate. Hvala.

(Borislav Novaković: Replika.)
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, već ste juče bili svedoci da vidite kako ovi koji su ukrali ceo jedan nacionalni stadion u korist svog lidera, nacionalni stadion košta 600 miliona, njihov lider klepio 619 miliona. Dakle, neki koji neće nacionalni stadion, neće EKSPO, neće autoputeve. Oni su protiv autoputeva. Oni kažu da su preskupi. Ali, eto, oni nisu napravili ni te jeftinije, ni ove skuplje. Oni koji su protiv stare železničke stanice da se obnovi, oni koji su protiv „Beograda na vodi“, oni koji su bili protiv mostova, oni koji su bili protiv nove železničke stanice, oni koji su kao ovaj Brozov gonič selili Stefana Nemanju u Marinkovu baru itd. To ste sve juče mogli da čujete. Ništa nisam shvatio za čega su oni u stvari.

Oni hoće da nam dokažu da smo mi pokrali budžet Republike Srbije, iako u njega će se skupiti 2040 milijardi, a oni su 2012. godine u istoj državi, sa istim poreskim stopama, skupili 824 miliona. Opravdano je pitanje ako mi skupimo 2040 milijardi, a oni samo 824, gospodine Martinoviću, opravdano se postavlja pitanje da li su ovi Đilaščići i Šolakčići, šta se desilo između 824 milijarde i 2040. Očigledno da sem njihovog lidera to bilo još više secikesa koji su se bavili time.

Dame i gospodo narodni poslanici, juče je izrečena jedna velika neistina. Moram priznati da je bilo dosta naporno na sednici, ali sam nešto čuo, pa sam proverio u zapisniku, odnosno u stenogramu. Kaže jedan onaj kako se zove trstenički prevarant, kaže ovako, on kaže za sebe – nazivali ste me svakakvim imenima, optuživali, ali još nisam čuo da sam i ubica, a to čuh malopre, kao i to da imam veze sa zemunskim klanom, iako sam rekao da kad je predsednik države Srbije to izjavio da je u moje vreme nastao zemunski klan, sigurno je nešto pobrkao, jer sam ja tada bio maloletan. Tako je rekao onaj prevarant iz Trstenika.

Zašto kažem da je prevarant? Zemunski klan je nestao 2003. godine, a trstenički prevarant je 1978. godište. Dakle, ako on misli da je sa 25 godina bio maloletan, očigledno da je i previše dobro ocenjen da je imao samo jednu onu slabu, imao je i tri iz vladanja, to kad imaš tri iz vladanja, to je to tek onako. Očigledno je trebalo da ima više tih slabih, da treba imati bandere od Trstenika do Kruševca. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, celu noć su nas ubeđivali ovi preko šolakčići i đilaščići kako je u njihovo vreme navodno bilo bolje. Građani će imati priliku, pozivali su na izbore 17. pa da kažemo da će građani imati priliku da se odluče.

U njihovo vreme je godišnji fond plata svih zaposlenih, sve ono što su zaposleni dobijali pod uslovom da su dobijali, na 1.700.000 zaposlenih po 328 evra, to je ukupno iznosilo 6,5 milijardi. Znači 6,5 milijardi su zarađivali građani Srbije, pod uslovom da su svi dobili plate.

Danas sa prosečnom platom, 2.300.000 zaposlenih u toku godine dobije 23 milijarde. Oni su nas celu noć ubeđivali da je bolje da građani dobiju 6,5 milijardi, dakle, više od tri puta manje, kao što je bilo u njihovo vreme i pozivali građane da glasaju za taj fond plata od 6,5 milijardi, da je to bolje nego imati fond plata od 23 milijarde, što se vidi po kupovini, po ubiranju PDV-a. U njihovo vreme ukupan PDV je bio nešto između 300 miliona, danas je to 908 miliona, što pokazuje da naši građani imaju novca da troše i otuda bez obzira na iste poreske stope, otuda budžet raste, iz tog budžeta intervenišemo za veće plate i penzije. To je neka vrsta lančane reakcije.

Dakle, dok se mi borimo za narod i državu, ovde smo slušali priče o „Telekomu“ itd. „Telekom“ je državna firma koja uplaćuje prihode u budžet Republike Srbije, iz tog budžeta Republike Srbije i oni i mi dobijamo platu. Za mene nije baš razumno navijati za privatnu kompaniju. Velika je razlika između nas i njih, mi navijamo za državu i za narod, oni za Šolaka i Đilasa, za svoje gazde. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, malopre smo slušali dirljivu priču o Kurtiju i velikoj Albaniji. Velika Albanija je san svih Albanaca. San svih Srba treba da bude da sprečimo veliku Albaniju. A, da li to činimo? Pa, da vidimo koliko su iskreni ovi koji govore o Kurtijevoj velikoj Albaniji, odnosno navodnoj nekoj našoj krivici.

Opet ću se poslužiti Vikiliksovim depešama. Da nisu tačne, svakako bi američka ambasada već reagovala, jer ovo čitam, ne znam, već peti ili šesti put. Pa, da vidimo šta je to uoči proglašenja nezavisnosti radila drpokratska stranka. Ova bruka i sramota koja je vladala Srbijom tih godina. Ova bruka i sramota koja je doprinela da se druga srpska država Crna Gora odvoji od Srbije. Ova bruka i sramota koja je doprinela i saučestvovala u tome da kosovski Albanci 2008. godine proglase nezavisnost.

Hajde da vidimo, šta je ta bruka i sramota radila, odnosno šta je njihov pregovarač o Kosovu radio 17. decembra 2007. godine, kako kažu depeše Vikiliksa. Kaže, 17. decembra 2007. godine, zvaničnik drpokratske stranke, predsednika Tadića, uporno je molio SAD da odlože priznanje Kosova do okončanja Tadićevog reizbora, kako bi osigurale demokratsku pobedu i održale put Srbije ka evropskim integracijama. Borislav Stefanović, glavni pregovarač o Kosovu, koji je blizak predsedniku Tadiću, rekao je da predsednikov reizbor od kritične važnosti za ostvarenje DS-ovog cilja, uspostavljanja snažne veze između SAD i Srbije. U tom smislu, Stefanović uporno molio SAD, svetionik slobode, da odloži priznanje Kosova do okončanja drugog kruga predsedničkih izbora.

Odlaganje kosovske deklaracije omogućilo bi Tadiću da izbegne poraz, Stefanović je dokazivao da je Tadić najviši prozapadni lider u regionu i da neće preći crvene američke linije. Toliko o Kurtijevoj velikoj Albaniji i saučesništvu ove bruke i sramote koja je učestvovala u pravljenju kosovske nezavisnosti i velike Albanije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, za gledaoce i građane koji nisu mogli noćas da slušaju naša izlaganja, moram da ih obavestim da smo non-stop bili optuživani za neku vrstu korupcije i pljačke. Nikako mi nije jasno kako smo mi koji skupljamo dva i po puta više para u državnu kasu opljačkali ovu državu, a oni nisu. Oni skupili 824 milijarde na veći broj građana, kako sami kažu da je tada u Srbiji živelo 500.000 više nego danas. Znači, na veći broj građana sa istim poreskim stopama oni su skupili 824 milijarde. To je išlo u kasu, sve drugo je išlo u privatne džepove njihovog tajkuna i prijatelja njihovih tajkuna. NJih je bilo više. Svako je drpao za sebe, a ovaj izgleda klepio najviše.

Dame i gospodo, dokazivali su nam kako je naš javni dug veći nego njihov, iako je u to vreme zatečen dug kada je došlo do promene vlasti od 55,4 BDP, a danas je on manje od 51%. Ne znam od kada je to 51% gore od 55,4% ukupnog duga. Non-stop su dokazivali da smo, recimo, opljačkali državu, previše je veliki dug, ali su zaboravili da kažu da su nam devizne rezerve neto u odnosu na njih porasle za 15 milijardi.

Dakle, umesto pet milijardi evra, devizne rezerve, znači kao jedan dobar domaćin, sklonili smo određene rezerve deviza da bi mogli da reagujemo u slučaju ne daj bože raznih poremećaja. Tako smo uspeli da prebrodimo razne korone i Ukrajine, da kupimo gas, zato što smo uvek imali u rezervama novca, posebno u devizama.

Zašto neko ko je skupio 15 milijardi više, sa pet milijardi poraslo na 20 milijardi neto deviznih rezervi, zašto je taj neko opljačkao državu, a onaj prethodni koji je ima svega pet nije? To mi nikako nije bilo jasno i nisam uspeo nikako da razumem to vrstu optužbe.

Takođe, zlatne rezerve sam zaboravio da kažem. Ova zemlja ima 38,5 tona zlata, što je više nego cela bivša Jugoslavija za dva i po puta. Sve te države bivše države imaju 16 tona, a ceo Balkan 20 tona. Zašto smo mi to po njima tako opljačkali, oni nisu, iako su imali i prodavali to zlato, iako su imali 23 tone manje nego što sada ima.

Kao dobri domaćini, imamo rezerve i u zlatu, rezerve u deviznim rezervama. Znači, sve to imamo i ispada da smo mi opljačkali koji smo sve to stvorili, a oni nisu. Ta bruka i sramota sebe naziva DS, a to je previše plemenit izraz za takvu jednu stranku. Hvala.

(Srđan Milivojević: Replika.)
Dame i gospodo narodni poslanici, ja ću ovoga puta biti veoma kratak.

Mi nemamo problem sa opozicijom, mi imamo problem sa Šolakovim i Đilasovim biznisom i to je toliko očigledno, da dok se mi borimo za državu, oni se bore za svog gazdu.

Ima Linkolnova definicija demokratije, koja kaže - vlada naroda, iz naroda za narod. Dakle, to je vlada vladajuće većine. To je najbolje definisano u toj izreci i ja sam dužan da je upotrebim. Dok mi za narod, oni za svog gazdu, za njegov budžet na Mauricijusu. Dok mi gledamo da pomognemo siromašne, oni gledaju kako da Šolak i Đilas budu sve bogatiji.

Dakle, 17. decembra, na koji se oni pozivaju, ne znam da li će nas postreljati, zatvoriti, narod ima priliku da glasa da li će da glasa za sebe ili za Šolaka i Đilasa. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, samo da se smiri ovaj vremešni student.

Ljudi, ovaj vremešni student studira 24 godine. Ljudi, on nama drži predavanje iz ekonomije, proizvodnje, itd. To kod mene ljudi kažu – društvena šteta. Kaže – ništa ne radi, ništa ne proizvodi, a troši.

Dakle, 24 godine ga ovo društvo nosi na grbači. On studira i studira, itd. Cepa one patike.

Čoveče, pa ti si student još iz Šuvarovog perioda. Šuvar umro bre, Tito umro bre, on student više generacija. Čuo sam ja za studenta generacije, ali za studenta više generacija, on je student 24 generacije. Gotovo ne znam šta da kažem.

Dame i gospodo, ovi koji pominju nacionalni stadion, koji pominju da su preskupi putevi, a nikako da nam objasne zašto oni to nisu napravili. Da mi nismo napravili šta bi oni blokirali?

Kako ne mogu da mi objasne da su od vojske napravili vojni orkestar. Oni su napravili dobro razoružanu vojsku i vojno neutralisanu državu. Sad su protiv toga, recimo, da kupimo najmodernije raketne sisteme, da imamo avijaciju, da imamo više tenkova, da imamo bolje oružje, da imamo ubicu tenkova. To je uvezeno iz Rusije. Helikopteri, itd. Oni su protiv toga. Oni su imali svoj ubicu tenkova. Imali su dvojicu ubica tenkova. Jedan se zvao Šutanovac, a drugi Ponoš.

Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ova iz RTS me opet ometa. Dakle, šta su medijske slobode, upoznali smo vrlo dobro kada su dugim cevima ovi žuti nesrećnici uz pomoć policije ušli u BK televiziju i to je bila ta njihova sloboda, uzmeš pušku, pa u televiziju, jer ti se ne sviđa, njihov problem.

Takođe, videli smo šta je sloboda medija kada su sa policijskim snagama, jakim policijskim snagama upali u „Glas javnosti“ i „Kurir“.

Dakle, to smo videli, kao što smo pročitali tada da su u vazduh digli vlasnika, odnosno automobil vlasnika „Glasa javnosti“ i, na kraju, kad nisu uspeli da ga uplaše, onda su ga uhapsili i osudili.

Dakle, mi koji smo pratili u to vreme i koji smo samo na radiju Fokus imali jednog voditelja, u obavezi smo da kažemo na šta su ličile te njihove slobode.

Danas oni pod kontrolom imaju tridesetak piratskih televizija. Rekao sam piratskih, zato što su to televizije koje navodno reemituju program u Republici Srbiji, nemaju početni program i svi se oni prave pomalo ludi, od, koji direktno ide u Republici Srbiji. To je po Konvenciji o prekograničnoj televiziji zabranjeno sve da je do reemitovanja došlo, zato što Konvencija, član 24, kaže da program koji se reemituje ne može sadržinski, jel tako ministre, u potpunosti je pretežno da bude namenjen zemlji prijema i da se to smatra izbegavanje jurisdikcije.

Tako mi imamo medije koji su pod nadležnosti Republike Srbije, mediji koji stvarno reemituju program. To su SNN, BBS i tako dalje, koji stvarno reemituju program. Imamo piratske Šolakove medije koje u programu ubacuju domaće reklame, što je članom 67. Zakona o oglašavanju zabranjeno i tako narušavaju slobodu domaćih medija i nezavisnost, zato što kad uzmeš pare medijima na način na koji oni kradu domaće medije, onda ti mediji bez novca ne mogu da budu u potpunosti nezavisni.

Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, ovde je rečeno - nisam poboo NATO zastavu, govornik koji je govorio, ovaj u žutom džemperu. Onaj što mnogo viče, bolje reći, ja bih rekao riče, onaj što maše non-stop prednjim nogicama.

Dakle, on je rekao da nije poboo NATO zastavu na Kosovu i Metohiji, ali je poboo rakete, laserske bombe, to je umeo, kao lokator to je vrlo dobro prepoznavao ciljeve na koje je navodio bombe. Nije poboo zastavu, ali je poboo rakete.

Još nešto što treba proveriti, da li je dana kada je gađan RTS pomenuti primerak bio u Beogradu. To bi valjalo proveriti, jer oni preciznijeg lokatora nisu mogli nabaviti.

Još nešto. On je toliko bio pokvaren da ga nije pohvalio ni Kurti, ali su zato pohvalili Jeremića – hvala, Vuče. Koliko ja znam, on je bio omiljeni ministar Borisa Tadića, a koliko znam, taj što maše prednjim nogicama je bio poslanik Borisa Tadića.

Dakle, ukoliko je neko učestvovao u kosovskoj nezavisnosti, ukoliko je neko izgrađivao kosovsku nezavisnost, oni su svakako, na tome im je zahvalio i Kurti, Haradinaj. I mislim da stvarno treba da dobiju tamo neku aleju, neki veći spomenik itd, zajedno sa Jeremićem, da to bude neka grupna slika itd.

Ali, njega nisu hteli da prime, nosi žuti džemper, nisu hteli da ga prime ni u DS. Nisu hteli da ga prime iz prostog razloga što su znali da je pokvaren, ali se on domogao te stranke tek kad su ubili predsednika te stranke i premijera. I on govori o kriminalu.

Ovo su dva ministra unutrašnjih poslova. Ovo je fotografija i ovo su fotografije, ovo je šef poslaničkog kluba tad, ovo su fotografije sa zabave u Kuli, nekoliko meseci pre nego što je premijer ubijen. Dakle, evo i onoga ko je nasledio premijera sve sa maloletnom decom koje su doveli na taj koncert. Ako ja lažem, fotografije sigurno ne lažu. Možete da vidite na koji način je pomenuti gospodin došao u tu stranku, tako što je bilo potrebno da ubiju premijera, da bi on, onde ona glavudža koja je sklonjena, Đilas i Goran Ješić ušli u tu stranku i na takav način se domogli javnih poslova i kase države Srbije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, bruka i sramota koja je vladala ovom državom se ponovo pojavilo sa nekim tvrdnjama koje apsolutno nisu tačne.

Dakle, više novinara je potvrdilo da je majka današnjeg predsednika Republike bila u zgradi RTS, ali hajde sad da pomislimo da to nije tačno, kao što je pomislio ovaj primerak što maše prednjim nogicama stalno ovde. Kako on to onda zna?

Ja sam se samo pitao – da li je može neko da proveri, da li je tog dana ovaj poznati lokator koji je navodio rakete na ciljeve u Republici Srbiji za vreme agresije NATO pakta bio u Beogradu? Ako on tvrdi da je neko ušao ili izašao iz RTS-a, znači onda one vesti koje sam ja dobio su poprilično tačne, ali me nije demantovao kako je avanzovao i kako je ušao u vlast i kako je došao kod Borisa Tadića i kako su preuzeli stranku. Nije me apsolutno demantovao. Nije me demantovao ni u vezi izgradnje divlje države Kosovo, lažne države na našoj teritoriji.

Evo kome je zahvaljivao Kurti? Ako još znamo za to da su Kurtija pustili oni, zajedno sa 2.000 terirista, onda nam je sve jasno. Jasno nam je ko je izgrađivao divlju državu, pa oni. Ko je pustio premijera tadašnjeg teroristu na slobodu? Pa, pustili oni, 1.800 terorista pustili oni. Sve što su uradili pustili oni, ali nije me demantovao da su avanzovali i u vlast ušli tako što su ubili sopstvenog premijera. Ovaj ovde što nije vodio računa o njegovoj bezbednosti savezni ministar policije postao premijer, da nisu ubili premijera kako bi on postao. U Srbiji se uvek ubijamo zbog vlasti i radi vlasti. Znači, streljali su svog premijera da bi se dokopali vlasti i državne kase. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je klasična i preterana zloupotreba povrede dostojanstva.

Ako vam jedan političar u demokratskom društvu, višepartijskom, ako vam on zapreti zatvorima, hapšenjima, presudama koje ni za vreme Tita nisu prolazile onda se ja pitam gde je tu kraj.

Dakle, taj obraz, koji je pendžetiran, od takvog obraza pancire da pravite slobodno. To je gotovo neverovatno šta on radi. Kaže da smo mi, to je takođe povreda dostojanstva, kaže da smo mi gradili lažnu državu Kosovo na našoj teritoriji. Pa, kad smo je mi gradili što njima zahvaljuju, evo uporno njima zahvaljuju, zahvaljuju mu na sednicama Saveta bezbednosti UN, hvala Vuče. To je bio njihov ministar spoljnih poslova, omiljeni ministar Borisa Tadića, iako smo mi navodno izdavali, zašto zahvaljuje njima?

Oni uporno grade nezavisnost Kosova. Kod nas je bilo 28 otpriznanja, jel tako gospodine Martinoviću, kod njih je bilo 111 priznanja. Samo što nisu trčali i navodili ljude, kao što su navodili one rakete, da glasaju da Kosova, čitao sam depeše Vikiliksa budu priznate od svih država i oni kažu da smo mi izdali. Državu Srbiju ne mogu srušiti spolja ako im neko ne pomogne iznutra. Ovo je očigledan dokaz da se oni nude da pomognu iznutra ne bi li se dokopali vlasti. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, pošto je kolega koji je sad položio zakletvu farmaceut, koliko ja znam, trebalo bi da nam objasni da li za ovo preko ima leka. Ja mislim da se njemu može pomoći, ali mora sarađivati. Ja vidim i zašto je zabrinut, kad pogledam ovako, vidim i zašto je zabrinut, zbog izvoza svinjskih nogica i ušiju. Tačno vidim. Mislim, ovo je strašno. Dok se mi borimo za državu on se bori za svog gazdu i ja tu imam nekog razumevanja.

Dame i gospodo narodni poslanici, „Telekom“ je uplatio prošle godine četiri i nešto milijarde dobiti. Platio je akcionarima određene iznose, to je dva puta više nego što košta rad Narodne skupštine. Ne razumem poslanike koji napadaju „Telekom“, a primaju platu iz budžeta koji puni „Telekom“. Meni to nije prihvatljivo. Ja ne znam zašto se ne odreknu svojih ličnih dohodaka. Možda im onaj tamo daje više, ja stalno već govorim pet godina da mi nećemo imati problem sa opozicijom, već ćemo imati problem sa Šolakovim i Đilasovim biznisom. Pa, gledajte to ovako, to služi kao medijska batina i ovi preko takođe to znaju. Sada ga ucenjuju.

Dakle, jedna trećina biračkog tela, sve da smo Isus Hrist, naklonjena je tome da glasa protiv vlasti, ali selekciju toga ko će ih zastupati vrši televizija „N1“ i „Nova S“. Dakle, to su Šolakovi mediji i oni koji ne ratuju ovde za Šolaka i Đilasa, oni koji ne ratuju za njihove medije, a to je nacionalni deo, i te kako zna, oni budu ucenjeni – neće vas biti na televizijama, znači, mi vas nećemo selektirati i vi nećete biti narodni poslanici. Otuda tolika galama preko, ne bi li stvorili neku poziciju na toj televiziji, time se plasirali u parlament. Zato kad ga slušate, znajte da laže. U laži su kratke noge, ali očigledno je da je jezik dug. Hvala.